|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Ban Milutin i Duka Hercegovac
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Ban Milutin i Duka Hercegovac (II)
On ne kupi ki'cenijeh svata,
Ve'c se spremi na bijeloj kuli,
Ud'ri na se dibu i kadivu,
Pa se skide niz bijelu kulu,
Ode pravo u donje podrume,
Te opremi debela kula"sa,
Pa se njemu na ramena baci,
Ode pravo preko Bosne slavne
Dokle sti"ze Drini valovitoj,
Zdravo Drinu vodu prebrodio,
A ma"si se lomna Vlaha Starog
Dokle dodje do U"zica grada,
Pa se spusti u Po"zegu ravnu
Ka banovu dvoru bijelome,
Pred dvorom mu odsjede kula"sa,
A srete ga gospodja banica,
Ruke "sire, u lica se ljube,
Uze"se se za bijele ruke,
Otido"se na tanke "cardake,
Ugosti ga gospodja banica
Sa "se'cerli kavom i rakijom,
Pa doziva svoje vjerne sluge,
Ovako im mlada govorila:
""Cujete l' me, moje vjerne sluge!
"Pazite mi moga gospodara,
"Gospodara, Duku Hercegovca,
"Bolje nego starog Milutina."
Tako stade za petnaest dana,
Dok se spremi mlada banovica,
Pa pokupi sve banovo blago,
Odnese mu svijetlo oru"zje,
Odvede mu dva konja viteza,
Zarobi mu dva nejaka sina
I sa "snjima sestricu Jelicu,
Ode s Dukom u Hercegovinu.
Tako bilo, za dugo ne bilo,
Glas otide od usta do usta,
Dokle za"cu bane Milutine,
A on sko"ci na noge lagane,
Ode pravo caru "cestitome,
Na jutru mu nazva dobro jutro,
A bolje mu care privatio:
"Dobro dodje bane Milutine!
""Sto si, bane, tako uranio?
"A "sto li si, sine, neveseo?"
Poklanja se bane do zemljice,
Ljubi caru ruku i koljeno,
Pa mu ode smjerno govoriti:
"Gospodaru, silan car:Stevane!
"Evo ima "cetiri godine,
"Kako s tobom, care, vojujemo
"Po Bugarskoj po zemlji prokletoj,
"A moje sam dvore ostavio
"I banicu ljubu Ikoniju,
"Pa sad "cujem, da se preudala,
"I b'jele mi dvore poharala
"\Sa nekakim Dukom Hercegovcem,
"Dva mi mlada zarobili sina
"I Jelicu moju milu seju,
"\Sve odveo u Hercegovinu,
"Moje b'jele dvore batalio;
"Ostalo mi devet vinograda
"Nerezani i neokopani,
"Ne melje mi devet vodenica,
"No ih kuja svijeh rasprodala,
"Poru"sila moju zadu"zbinu,
"Ta lijepu crkvu Je"zevicu;
"No ti s' molim, mili gospodaru!
"Pusti mene do bijela dvora,
"Da obidjem prebijele dvore,
"Da povratim moje mlogo blago
"A i moja dva nejaka sina
"I sestricu Jelicu djevojku;
"Da s' osvetim Duki zulum'caru,
"Da mu vratim "zalost za sramotu."
Kad je care bana saslu"sao,
Onda njemu 'vako govorio:
"Priustav' se, bane Milutine,
"Da ti dadem si'cana vermana,
""Sto sam tebe, bane, poklonio
"\Zemlju Bosnu u tvoju dr"zavu."
Kad je bane cara saslu"sao,
Prikloni se do zelene trave,
Poljubi ga u skut i u ruku,
Pa pri"ceka tri bijela dana.
Kad "cetvrto jutro osvanulo,
Car mu dade si'cana vermana,
Pa s' otale bane podigao,
Ode pravo kroz zemlju Bugarsku,
Dokle dodje do Kru"sevca grada,
A otale uz vodu Moravu,
Dokle bane dodje pod Jelicu,
Pod Jelicu u selo Banjicu,
Te ogleda svoje vinograde;
Pa se vati ravna Draga"ceva,
Sti"ze bane pitomoj Po"zezi
A svojemu dvoru bijelome;
Al mu b'jeli dvori potavnili,
Polupani sr"cali pend"zeri,
Obaljeni visoki "cardaci,
Oburvati duboki podrumi,
Poru"sena mermerli avlija,
Obaljena demirli kapija;
U dvoru mu nigdje nikog nema,
Osim bolan sluga Milovane;
Pita njega bane Milutine:
,O Boga ti, moja vjerna slugo!
"Ko pohara moje b'jele dvore?
"Ko l' odvede dva nejaka sina
"I Jelicu moju milu seju?
"Ko l' pokupi iz riznice blago?
,Ko l' odvede konje iz arova?
"Ko l' odnese svijetlo oru"zje
"I odvede ljubu Ikoniju?"
Veli njemu sluga Milovane:
"Gospodaru, Milutine bane!
"\Sve ti, bane, ljuba poharala
"\Sa kurvi'cem Dukom Hercegovcem;
"\Sve odnese u Hercegovinu,
"Da se slavi Duka zulum'caru
"Na sramotu tebe i tvojima."
A kad bane slugu saslu"sao,
On se ma"si rukom u d"zepove,
Dade njemu dvanaest dukata:
"Naj to tebe, slugo Milovane,
"Te se rani i oda zla brani,
"Dok se vratim iz Hercegovine."
Pa okrenu pomamna djogina,
Ode pravo preko Vlaha Starog
Doke sti"ze u Hercegovinu
B'jeloj kuli Duke Hercegovca;
Ali Duke doma ne bija"se,
No oti"s'o ka Trojici crkvi
I odveo ljubu Ikoniju;
U dvoru mu nikog ne bija"se,
Do banova dva nejaka sina.
|
|
|