|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Ban Milutin i Duka Hercegovac
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Ban Milutin i Duka Hercegovac (III)
Goli, bosi stoje u avliji
I me'cu se kamena s ramena,
Pa govori mladji starijemu
"Udri, brate, ako bolje mo"ze"s."
A stariji mladjem govorio:
"Kako 'cu ti, brate, odbaciti,
"Kad se nisam vinom pri"cestio
"Ni bijelim ljebom naranio,
"Od kako sam baba izgubio?"
Kad to "cuo bane Milutine,
Ud'ri"se mu suze od o"ciju,
Ugna djoga u mermer-avliju,
Opazi ga dvoje djece ludo,
Pa pobje"ze u bijele dvore,
Te kazuju svojoj miloj tetki:
"Teto na"sa, Jelice djevojko!
"Neko dodje u mermer avliju,
"I on ja"se djoga babovoga!"
A kad "cula Jelica djevojka,
Te izidje pred bijele dvore,
Odmah pozna svoga mila brata,
Pa mu pade mlada oko vrata,
Roni suze niz bijelo lice;
A tje"si je bane Milutine:
"Nemoj, sestro, vi"se tugovati!
"Ta dosta si mlada tugovala
"U rukama Duke zulum'cara."
Te s' djevojka malo utje"sila,
Dovede mu dva nejaka sina,
Ode bane djecu milovati,
A Jelici tiho govoriti:
"Otvori mi prebijelu kulu."
Al' mu sestra tiho otgovara:
"Ku"cka jedna, a ne snaha moja,
"Od kule je klju"ce odnijela,
"I oti"sla s Dukom zulum'carom
"Ka Trojici prebijeloj crkvi."
Kad je bane sestru saslu"sao,
On podviknu trideset delija,
Te na kuli obi"se kapiju.
Ban se penje na bijelu kulu,
Te otvara popete sepete,
Nadje bane dje"cine haljine:
Od kadive zelene dolame,
I nadje im tanke preobuke,
On obu"ce dva nejaka sina
I Jelicu svoju milu seju,
Pa on obi Dukine podrume,
Napoji ih vinom crvenijem,
A narani ljebom bijelijem,
Pa ih posla u mermer-avliju,
Da s' igraju mladi po avliji,
A on sakri konje u podrume,
A delije na bijelu kulu;
Ode gledat' sa bijele kule,
"Sta mu djeca po avliji rade,
I "sta 'ce im Duka u"ciniti,
Kada s ljubom u avliju dodje.
Malo bilo, za Dugo ne bilo,
Al' eto ti Duke Hercegovca
Sa njegovom ljubom Ikonijom;
Kako vidje dva banova sina,
On potr"ze pletenu kand"ziju,
Ode 'cerat' djecu po avliji.
Ali sko"ci bane sa "cardaka,
Viknu bane trideset delija,
Opkoli"se Duku zulum'cara,
"S'cahu njega "ziva uvatiti;
No se ne da Duka uvatiti,
Tr"ze sablju u desnicu ruku,
Dvije banu pogubio sluge.
Kad to vidje bane Milutine,
On udari Duku zulum'cara
Sa svojijem pernim buzdovanom,
Udari ga u "celo juna"cko,
Duka pade u zelenu travu,
Duka pade, a bane dopade,
Koliko mu krvi "zedan bje"se,
Sabljom manu, ods'je"ce mu glavu
To kad vidje ljuba Ikonija,
Stade bjegat' mlada niz avliju,
Ne dado"se dva banova sina,
Ve'ce odmah kuju uvati"se,
U ruke je banu dodado"se.
Bane viknu na svoje delije,
Doneso"se b'jelu krpu platna,
Zali"se je lojem i katranom,
Pa uvi"se kuju Ikoniju
Savrh glave do zelene trave,
Pa on sjede piti rujno vino,
A njoj rusu kosu zapali"se.
Kad dogore dolje do o"ciju,
Ona s' moli banu Milutinu:
"Gospodaru, bane Milutine!
"Ne daj, bane, tvoje o"ci "carne,
"Dosta si ih puta poljubio."
Ali veli bane Milutine:
"Dok ljubio, dotle i branio,
"\Sad nek brani Duka zulum'caru
Kad dogore do bijelih dojki,
Ona zove dva nejaka sina:
"Djeco moja, ako Boga znate!
"Vi ne dajte dvije b'jele dojke,
"Dosta su vas ml'jekom zadojile
"I ludijeh do sad odranile."
Ali veli dvoje djece ludo:
"Jesu, majko, al' je skupo stalo
"Ta dvore'ci Duku zulum'cara
"Goli, bosi za tri godinice."
Tako zgore ku"cka Ikonija
Savrh glave do zelene trave.
Bane sko"ci od zemlje na noge,
Te Dukinu poharao kulu,
Odnese mu blago i oru"zje,
I odvede konje i sokole,
Zapali mu prebijele dvore,
Pa otide novoj banovini,
"Stono mu je care poklonio
Vojuju'ci po zemlji Bugarskoj;
Namjesti se bane Milutine
U Maglaja bijeloga grada.
Tu mu dodje zemlja Bosna slavna,
I od Bosne tridest kapetana,
Te se mladi banu pokloni"se.
Ban udade sestricu Jelicu
U pitomu varo"s Djakovicu
Za sokola Brdjanina Pavla,
A o"zeni dva nejaka sina
S preko mora otud od Latina:
Ste"ce bane mloge prijatelje.
Bog mu dao sa "zivotom zdravlje!
Nama, bra'co, na sretno veselje!
To velimo, da se veselimo,
Ne bi li nas i Bog veselio!
|
|
|