|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Smrt Du"sanova
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Smrt Du"sanova
(komadi od pjesme)
Pobolje se Srpski car Stjepane
U Prizrenu mjestu pitomome,
Pobolje se, umrijeti ho'ce.
Kad to vidje carica Roksanda,
Perom pi"se, kako mu"ska strana,
Ona pi"se tri, "cetiri knjige,
Po"silje ih na "cetiri strane
Po svoj njinoj redom carevini,
Svu gospodu po redu poziva:
""Cujete li, sva na"sa gospodo!
"Te"sko bolan Srpski car Stjepane,
"Bolan jeste, umrijeti ho'ce;
"No hajdete u Prizrena grada,
"Ne bi l' cara u "zivotu na"sli,
"Da "cujete, "sta 'ce naru"citi,
"I na kom' 'ce carstvo ostaviti."
Kad se take knjige rasturi"se,
Sva gospoda redom razumjela,
Hitro idu, kako koji mo"ze,
Svi odo"se u Prizrena grada
Kod silnoga Srpskog car:Stjepana,
Zateko"se cara u "zivotu;
Kod njega se sva gospoda sasta,
I tu dodje Vuka"sine kralje,
Di"ze cara sa svil'na du"seka,
Prisloni ga u naru"cje svil'no,
Pa nad njime grozne suze roni.
Pogleduje Srpski car Stjepane,
Pogleduje svu redom gospodu,
Pogleduje, pake progovara:
"Mili kume, Vuka"sine kralje!
"Amanet ti moja carevina!
"I amanet svi moji gradovi!
"I amanet sve moje vojvode
"Po svoj mojoj redom carevini!
"I amanet moj nejak Uro"su
"U kol'jevci od "cetrdest dana!
"\Caruj, kume, za sedam godina,
"Osme podaj mojemu Uro"su."
Al' govori Vuka"sine kralje:
"Mili kume, Srpski car-Stjepane!
"Nije za me tvoja carevina,
"Ja ne mogu, kume, carovati;
"Jer ja imam sina samovoljna,
"\Sika moga, Kraljevi'ca Marka,
"Kudgodj ide, nikoga ne pita,
"Djegodj sjedne, svudje pije vino,
"A sve radi kavgu da ogradi."
Re"ce njemu Srpski car Stjepane:
"Mili kume, Vuka"sine kralje!
"Kad ja zaptih sve moje vojvode
"Po svoj mojoj redom carevini,
"A ti ne mo'"s, koga si rodio?
"No amanet moja carevina!
"I amanet svi moji gradovi!
"I amanet sve moje vojvode
"Po svoj mojoj redom carevini!
"Amanet ti nejaki Uro"su
"U kol'jevci od "cetr(?)est dana!
"\Caruj, kume, za sedam godina,
"Osme podaj mojemu Uro"su."
To govori Srpski car Stjepane,
To govori, a s du"som se bori;
To izusti, laku du"su pusti.
On carova "sesnaest godina;
Koliko je zulum postavio,
"Sto no"sa"se raja sirotinja,
"Sto no"sa"se od svile haljine,
Tad' obu"ce suknene haljine.
Mladi Uro"s soja gospodskoga
Dovati se snage i pameti,
Pa doziva staru svoju majku:
"Mati moja, carice Roksanda!
"Daj mi, majko, komad ljeba babov.
Stara njemu majka govorila:
""Cuje"s li me, moj mladi Uro"su!
"Ima ljeba, no je u drugoga,
"Ba"s u kuma Vuka"sina kralja:
"Kade ti je babo po"cinuo,
"Na samrti carstvo naru"cio
"Ba"s na kuma Vuka"sina kralja,
"Da caruje za sedam godina,
"Osme tebe da predade carstvo;
"On caruje "sesnaest godina."
|
|
|