|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Bog nikom du"zan ne ostaje
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Bog nikom du"zan ne ostaje
Dva su bora naporedo rasla,
Medju njima tankovrha jela;
To ne bila dva bora zelena,
Ni medj' njima tankovrha jela,
Ve'c to bila dva brata rodjena:
Jedno Pavle, a drugo Radule,
Medju njima sestrica Jelica
Bra'ca seju vrlo milovala,
Svaku su joj milost donosila,
Najposlije no"ze okovane,
Okovane srebrom, pozla'cene
Kad to vid'la mlada Pavlovica,
Zavidila svojoj zaovici,
Pa doziva ljubu Radulovu:
"Jetrvice, po Bogu sestrice!
"Ne zna"s kaka bilja od omraze?
"Da omrazim brata i sestricu."
Al' govori ljuba Radulova.
"oj Boga mi, moja jetrvice!
"Ja ne znadem bilja od omraze,
"A i da znam, ne bih ti kazala:
"I mene su bra'ca milovala,
"I milost mi svaku donosila."
Kad to za"cu mlada Pavlovica,
Ona ode konjma na livadu,
Te ubode vranca na livadi,
Pa govori svome gospodaru:
"Na zlo, Pavle, seju milovao,
"Na gore joj milost donosio!
"Ubola ti vranca na livadi."
Pavle pita sestricu Jelicu:
"\Za"sto, sejo? da od Boga nadje"s!"
Sestrica se bratu kunija"se:
"Nisam, brate, "zivota mi moga!
""Zivota mi i moga i tvoga!"
To je bratac seji vjerovao
Kad to vidje mlada Pavlovica,
Ona ode no'cu u gradinu,
T zaklala sivoga sokola,
Pa govori svome gospodaru:
"Na zlo, Pavle, seju milovao,
"Na gore joj milost donosio!
"\Zaklala ti sivoga sokola."
Pavle pita sestricu Jelicu:
"\Za"sto, sejo? da od Boga nadje"s!"
Sestrica se bratu kunija"se:
"Nisam, brate, "zivota mi moga!
""Zivota mi i moga i tvoga!"
I to bratac seji vjerovao.
Kad to vidje mlada Pavlovica,
Ona ode ve"ce po ve"ceri,
Te ukrade no"ze zaovine,
Njima zakla "cedo u kolevci.
Kad u jutru jutro osvanulo,
Ona tr"ci svome gospodaru
Kukaju'ci i lice grde'ci:
"Na zlo, Pavle, seju milovao,
"Na gore joj milost donosio!
"\Zaklala ti "cedo u kolevci;
"Ako li se mene ne vjeruje"s,
"Izvadi joj no"ze od pojasa."
Sko"ci Pavle, kan' da se pomami,
Pa on tr"ci na gornje "cardake,
Al' jo"s sestra u du"seku spava,
Pod glavom joj zla'ceni no"zevi;
Pavle uze zla'cene no"zeve,
Pa ih vadi iz srebrnih kora,
Ali no"zi u krvi ogrezli;
Kad to vidje Pavle gospodaru,
Tr"ze sestru za bijelu ruku:
"\Sejo moja, da te Bog ubije!
"Bud mi zakla konja na livadi
"I sokola u zelenoj ba"s"ci,
"\Za"st' mi zakla "cedo u kolevci?"
Sestrica se bratu kunija"se:
"Nisam, brate, "zivota mi moga!
""Zivota mi i moga i tvoga!
"Ako li mi ne vjeruje"s kletvi,
"Izvedi me u polje "siroko,
"Pa me sve"zi konjma za repove,
"Rastrgni me na "cetiri strane."
Al' to bratac seji ne vjerova,
Ve'c je uze za bijelu ruku,
Izvede je u polje "siroko,
Priveza je konjma za repove,
Pa ih odbi niz polje "siroko.
Dje je od nje kaplja krvi pala,
Ondje raste smilje i bosilje;
Dje je ona sama sobom pala,
Ondje se je crkva sagradila.
Malo vreme za tim postajalo,
Razbolje se mlada Pavlovica,
Bolovala devet godin' dana,
Kroz kosti joj trava pronicala,
U travi se ljute zmije legu,
O"ci piju, u travu se kriju.
Ljuto tu"zi mlada Pavlovica,
Pa govori svome gospodaru:
"Oj "cuje"s li, Pavle gospodaru!
"Vodi mene zaovinoj crkvi,
"Ne bi li me crkva oprostila."
Kad to "cuo Pavle gospodaru,
Povede je zaovinoj crkvi;
Kad su bili blizu b'jele crkve,
Al' iz crkve ne"sto progovara:
"Ne id' amo, mlada Pavlovice:
"\Crkva tebe oprostiti ne 'ce."
Kad to za"cu mlada Pavlovica,
Ona moli svoga gospodara:
"Oj Boga ti, Pavle gospodaru!
"Ne vodi me dvoru bijelome,
"Ve'c me sve"zi konjma za repove,
"Pa me odbi niz polje "siroko,
"Nek me "zivu konji rastrgaju."
To je Pavle ljubu poslu"sao:
Priveza je konjma za repove,
Pa je odbi niz polje "siroko.
Dje je od nje kaplja krvi pala,
Ondje raste trnje i koprive;
Dje je ona sama sobom pala,
Jezero se ondje provalilo,
Po jezeru vranac konjic pliva,
A za njime zla'cena kolevka,
Na kolevci soko tica siva,
U kolevci ono mu"sko "cedo,
Pod grlom mu ruka materina,
A u ruci tetkini no"zevi.
|
|
|