|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Marko Kraljevi'c i Ljutica Bogdan
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Marko Kraljevi'c i Ljutica Bogdan
Poranile tri Srpske vojvode
Od Kosova uz kr"sno primorje:
Jedno bje"se od Prilipa Marko,
Drugo bje"se Relja od Pazara,
Tre'ce bje"se Milo"s od Pocerja;
Udari"se pokraj vinograda,
Vinograda Ljutice Bogdana.
Igra konja Relja od Pazara,
Nagoni ga preko vinograda,
Pa on lomi grozna vinograda;
Veli njemu od Prilipa Marko:
"Prodj' se, Relja, grozna vinograda;
"Da ti znade"s, "cij su vinogradi,
"Daleko bi konja obgonio:
"Vinograd je Ljutice Bogdana.
"Ja sam jednom ovuda pro"sao
"I lomio grozna vinograda,
"Pripazi me Ljutica Bogdane
"Na kobili tankoj bedeviji;
"Ja ne smjedoh "s"cekati Bogdana,
"Ve'c pobjegoh uz kr"sno primorje;
"Po'cera me Ljutica Bogdane
"Na njegovoj tankoj bedeviji:
"Da mi ne bi "Sarca od mejdana,
"Doista me uvatiti "s'ca"se;
"Ve'c mi "Sarac stade odmicati,
"A kobila po"ce ostajati;
Kad to vidje Ljutica Bogdane,
"On pote"ze te"sku topuzinu,
"Pu"s'ca za mnom uz kr"sno primorje,
"Dovati me po svilenu pasu,
"Pobratime, sapom od topuza,
""S'cera mene za u"si "Sarinu,
"Jedva mu se u sedlo povratih
"I utekoh uz kr"sno primorje.
"Ima od tad' sedam godinica,
"Ve'c ovuda nijesam pro"sao."
Istom oni u besjedi bjehu,
Dok se pramen zapodjede tame
Vinogradu uz ravno primorje;
Pogleda"se tri Srpske vojvode,
Al' eto ti Ljutice Bogdana
I sa njime dvanaest vojvoda!
Kad to vidje Kraljevi'cu Marko,
On besjedi Relji i Milo"su:
""Cujete li, do dva pobratima!
"Eto nama Ljutice Bogdana,
"\Sva tri 'cemo izgubiti glave,
"Ve'c hodite, da mi pobjegnemo."
Al' govori Milo"s od Pocerja:
"Pobratime, Kraljevi'cu Marko!
"Danas misle i govore ljudi,
"Da tri bolja ne ima junaka
"Od nas ove tri Srpske vojvode;
"Bolje nam je sva tri poginuti,
"Neg' sramotno danas pobjegnuti."
Kad to za"cu Kraljevi'cu Marko,
On im onda drugu progovara:
""Cujete li, do dva pobratima!
"A vi hod'te, da ih dijelimo:
"Il' volite na sama Bogdana,
"Il' njegovih dvanaest vojvoda?"
Veli njemu i Milo"s i Relja:
"Mi volimo na sama Bogdana."
To je Marko jedva do"cekao.
U to doba i Bogdan dopade.
Tr"ze Marko te"sku topuzinu,
Pak po'cera dvanaest vojvoda;
Dok s' okrenu nekolika puta,
Svih dvanaest od konja rastavi
I bijele saveza im ruke,
Po'cera ih oko vinograda;
Al' eto ti Ljutice Bogdana,
Dje on goni Relju i Milo"sa,
Obojici savezao ruke.
Kad to vidje Kraljevi'cu Marko,
Prepade se, kako nikad nije,
Pak sta gledat', kud 'ce pobjegnuti,
Ali njemu odmah na um pade,
Dje su s' jedan drugom zavjerili:
Dje se jedan u nevolji nadje,
Da mu drugi u pomo'ci bude;
Pak pote"ze dizgene "Sarinu,
Samur:kalpak na "celo nama"ce,
Te sastavi samur i obrve,
A pote"ze sablju okovanu,
Na Bogdana pogleda popreko.
Stade Bogdan ukraj vinograda,
Kad sagleda crne o"ci Marku,
I kakav je na o"cima Marko,
Pod Bogdanom noge obumre"se.
Gleda Marko Ljuticu Bogdana,
Bogdan gleda Kraljevi'ca Marka,
A ne smije jedan na drugoga;
Dockan re"ce Ljutica Bogdane:
"Hodi, Marko, da se pomirimo:
"Pusti mene dvanaest vojvoda,
"Da ti pustim Relju i Milo"sa."
To je Marko jedva do"cekao,
Pusti njemu dvanaest vojvoda,
Bogdan pusti Relju i Milo"sa.
Skide Marko mje"sinu sa "Sarca,
Pak sjedo"se piti rujno vino,
Mezete ga groznim vinogradom;
A kada se vina nakiti"se,
Ustado"se tri vojvode Srpske,
Dobrijeh se konja dovati"se;
Re"ce Marko Ljutici Bogdanu:
"\S Bogom ostaj, Ljutica Bogdane!
"Da s' u zdravlju opet sastanemo
"I crvena vina napijemo!"
Veli njemu Ljutica Bogdane:
"\S Bogom po"s'o, Kraljevi'cu Marko!
"Ve'c te moje o"ci ne vidjele!
"Kako si me danas prepanuo,
"Nikada te po"zeljeti ne 'cu."
Ode Marko uz kr"sno primorje,
Osta Bogdan ukraj vinograda.
|
|
|