|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Sestra Leke kapetana
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Sestra Leke kapetana (I)
Od kako je svijet postanuo,
Nije ve'ce "cudo nastanulo,
Ni nastalo, ni se djegodj "culo,
"Sto kazuje "cudo u Prizrenu,
U nekakva Leke kapetana:
Ka"zu "cudo Rosandu djevojku.
Ja kakva je, jada ne dopala!
"Sto je zemlje na "cetiri strane,
Butun zemlje Turske i kaurske,
Da joj druge u svu zemlju nije
Ni bijele bule ni vlahinje,
Niti ima tanane Latinke;
Ko j' vidio vilu na planini,
Ni vila joj, brate, druga nije.
Djevojka je u kavezu rasla.
Ka"zu, rasla petnaest godina,
Ni vidjela sunca ni mjeseca,
Danas "cudo ode po svijetu.
Ode haber od usta do usta,
Dok se za"cu u Prilipa grada,
Za"cu junak Kraljevi'cu Marko.
To je Marku vrlo milo bilo,
Nju mi fale, a njega ne kude,
Misli Marko, bila bi mu ljuba,
A Leka je krasan prijatelju,
Imao bi s kime piti vino
I gospodsku rije"c progovorit'.
Zove Marko sestru i prizivlje:
"Nu pohitaj, sestro, na "cardake,
"Te otvori sanduk na "cardaku,
"Izvadi mi gospodsko odjelo,
""Sto sam, sestro, bio pripremio,
"Kad s' o"zenim, ja da se obu"cem;
"Mislim, sestro, danas polaziti
"U Prizrena pod "Saru planinu,
"Da isprosim u Leke djevojku;
"Kad isprosim, sestro, i dovedem,
"I tebe 'cu onda udomiti."
Br"ze sestra tr"ci na "cardake,
Otvori mu sanduk na "cardaku,
Razlo"zi mu gospodske haljine.
Kad s' obu"ce Kraljevi'cu Marko,
Ud'ri "cohu i ud'ri kadifu,
I na glavu kalpak i "celenku,
I na noge kov"ce i "cak"sire,
Svaki "cifti od dukata "zuta,
I opasa sablju dimiskiju,
Zlatne kite biju po zemljici,
U zlato je sablja oblivena,
U ostricu ostra i ugodna;
A sluge mu konja izvedo"se,
Osedlali sedlom od pozlate,
Pokrili ga "cohom do kopita,
Povrh svega puli risovina,
Zauzdali djemom od "celika.
Na pohodu Marko i"stetio:
Viknu slute, tr"ci podrumd"zija,
Medju sobom vino donije"se,
Do dva "cabra crvenoga vina:
Jedan da"se konju od megdana,
Krvav konjic do u"siju dodje,
Drugi popi na pohodu Marko,
Krvav Marko do o"ciju dodje;
A kad ala alu pojahala,
Fatio se polja Prilipskoga.
Prodje polje i prodje planine,
Sti"ze Marko blizu do Kosova,
Ne "s'ce Marko ravnoj Dmitrovici,
No okrenu prvoj raskrsnici,
Ode pravo pobratimu svome,
Pobratimu vojvodi Milo"su.
A kad bio poljem ispod grada,
Vidje njega vojvoda Milo"su,
Vidje njega sa bijele kule,
Te prizivlje svoje mloge sluge:
"\Sluge moje! otvor'te kapiju,
"Izidite polju "sirokome,
"Ufatite druma "sirokoga,
"Kape, djeco, tur'te pod pazuhe,
"Poklon'te se do zemljice crne,
"Eto k mene pobratima Marka;
"Nemojte mu skutu obiskivat',
"Nemojte mu sablju privatati,
"Ni vi k Marku blizu prilaziti;
"Mo"ze biti, da je ljutit Marko,
"Mo"ze biti, da je pijan Marko,
"Pa vas mo"ze s konjem pregaziti
"I grdnijeh, djeco, ostaviti;
"Dok uidje Marko u kapiju
"I sa mnom se u lice poljubi,
"Ondaj Marku konja prifatite,
"A ja 'cu ga vodit' na "cardake."
Br"ze sluge otvori"s' kapiju,
I u polju susreto"se Marka,
Ali Marko sluge ne gleda"se,
No mimo njih konja progonja"se,
U kapiju konja prigonja"se,
U kapiji konja od\januo
A i"seta vojvoda Milo"su,
Srete Marka pobratima svoga,
Ruke "sire, te s' u lica ljube.
Pozivlje ga Milo"s na "cardake,
Zape Marko, ne 'ce na "cardake:
"Ne 'cu tebe, pobro, na "cardake,
"Nemam kade, pobro, gostovati;
"No al' "cuje"s, ali i ne "cuje"s
"U Prizrenu u bijelu gradu
"Poglavicu Leka kapetana,
"I u Leke "cudno "cudo ka"zu,
""Cudno "cudo, Rosandu djevojku,
""Sto je zemlje na "cetiri strane,
"Butun zemlje Turske i kaurske,
"Da joj druge u svu zemlju nema
"Ni bijele bule ni vlahinje,
"Niti ima tanane Latinke;
"Ko j' vidio vilu na planini,
"Ni vila joj, brate druga nije;
"A nju fale, a ni nas ne kude,
"A danas smo oba pobratimi,
"Desili se oba ne"zenjeni;
"Gori nam se, brate, posmija"se,
"I gori se od nas i"zeni"se,
"I"zeni"se i porod ima"se,
"Mi ostasmo, brate, za ukora;
"Mi imamo tre'ceg pobratima,
"Krilatoga Relju u Pazaru
"Vi"se Ra"ske, vi"se vode ladne,
"Mi smo bra'ca vjerna od postanja;
"No s' obuci, "sto se mo"ze"s ljep"se,
"I ponesi blaga nekoliko,
"Pones' zlatan prsten na djevojku,
"Pozva'cemo Relju Krilatoga,
"Kad odemo zdravo u Prizrena,
"Nek nas vidi Leka i djevojka,
"Neka podje, za koga joj drago:
"Jedan da je hitar djuveglija,
"A dvojica da su dva djevera,
"\S Lekom da smo glavni prijatelji."
|
|
|