|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Sestra Leke kapetana
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Sestra Leke kapetana (II)
Za"cu Milo"s, i milo mu bilo,
Ostavio u avliji Marka,
Milo"s ode na tanke "cardake,
Te obla"ci divno odijelo:
Samur:kalpak i "cekrk:"celenku,
A na sebe tri kata haljina,
I prigrnu kolastu azdiju,
Koje danas ni u kralja nema,
Oti"slo je tridest 'cesa blaga
Dok iznutra ud'rio postavu,
A s lica joj ni hesapa nema,
Tu je mlogo blago satro"seno;
A sluge mu "zdrala izvedo"se,
Dok s' obu"ce vojvoda Milo"su,
Al' se Marko vina napojio,
Popio je ravan "cabar vina,
Drugim "cabrom konja napojio.
Ja da ti je okom pogledati,
Pogledati vojvodu Milo"sa!
Veseo ti Marko djuveglija
Kod ovoga vojvode Milo"sa[32]
U visinu da ve'cega nema,
U ple'cima po"sirega nema,
Kako li je lice u junaka!
Kake li su o"ci obadvije!
Kakvi li su oni mrki brci!
Tanki brci pali na ramena;
Blago onoj, koja 'ce ga uzet'!
Dobrijih se konja dofati"se,
Otido"se ravnoj Dmitrovici,
Spu"sti"se se ka Jenji Pazaru
Pokraj Ra"ske pod Reljine dvore.
Vidje Relja, srete pobratime,
Ruke "sire, u lica se ljube,
U kapiji konje razjaha"se,
Hitre sluge konje prifati"se;
Pozivlje ih Relja na "cardake,
Ne "s'ce Marko, no Relji besjedi:
"Mi Ne 'cemo, pobro, na "cardake,
"Ni na "cardak, ni na tanku kulu,"
Sve mu kaza, kud su pohodili:
"Hajde Relja, hajde pobratime,
"Mi 'cemo te malo po"cekati,
"Odjeni se, "sto se mo"ze"s ljep"se,
"Nek ti sluge konja osedlaju."
Relja bio jedva do"cekao.
Ja da ti je okom pogledati,
Kad s' obu"ce jedan krilat junak!
No da vidi"s divna djuveglije,
Djuveglije, Relje Krilatoga!
Nije "sala jedan krilat junak!
Nije "sala krila i okrilje!
A jadan ti prema njemu Marko!
I jadan ti Milo"s vojevoda!
Vilovita konja pojahao;
Udari"se poljem "sirokijem
Pokraj Ra"ske, pokraj vode ladne,
Na brodove vodi udari"se,
Prijedjo"se vodu Jo"sanicu,
Sedamdeset i sedam brodova,
Fati"se se sela Kola"sina,
Spu"sti"se se ravnoj Metohiji,
Na Senovca sela udari"se,
Na Senovca i pak Orahovca,
Metohiju ravnu prijedjo"se,
Fati"se se polja Prizrenskoga
Ispod "Sare visoke planine.
Podaleko u polju bijahu,
A vidje ih Leka kapetane,
Pak dovati durbin od biljura,
Da pogledne, ko je i otkud je,
Eli vidi Leka kapetane
Valjaane^33 konje i junake;
Kako durbin na oko turio,
Pozna Leka tri Srpske vojvode,
Pozna Leka, za "cudo mu bilo,
I malo se Leka prepanuo
Viknu Leka iz bijela grla,
Viknu Leka i prizivlje sluge:
"\Sluge moje! otvor'te kapiju,
"\Sluge moje! polju pohitajte,
"Idu k mene tri Srpske vojvode,
"Ni"sta ne znam, "sta je i kako je,
"Ni"sta ne znam, jel' nam zemlja mirna."
Br"ze sluge otvori"s' kapiju,
Podaleko polju izlazi"se,
Pokloni"se s' do zemljice crne,
Al' vojvode sluge ne gledaju,
U kapiju konje ugoni"se,
Tada sluge njima dopado"se,
Vitezove konje prifati"se;
A i"seta Leka kapetane,
U avliji tri vojvode srete,
Ruke "sire, te s' u lica ljube,
Za juna"cko pitaju se zdravlje,
Za bile se ruke uvati"se,
Idu, brate, na tanke "cardake.
Kad dodjo"se vrhu na "cardake,
Kudgodj Marko zemlju prohodio,
Ni "cemu se nije za"cudio,
Ni se Marko od "sta zastidio,
Tu s' za"cudi Marko i zastidje,
Kad u Leke sagleda "cardake
I Lekinu vidje gospo"stinu.
Od "sta bje"se na "cardak' prostirka?
Bje"se "coha "cardaku do vrata,
A po "cosi lijepa kadifa.
No kaki su u Leke du"seci!
Kaki li su pod glavu jastuci'
Sve od suha zlata ispleteni.
Po "cardaku mlogi "civiluci,
Dje se vje"sa gospodsko oru"zje,
"Civiluci od bijela srebra;
"Sto bijahu na "cardak' stolovi,
Stolovi su od bijela srebra,
A jabuke od suhoga zlata.
Na "cardaku na lijevu stranu
Tu bija"se sovra postavljena,
Niza sovru vino nato"ceno,
U zla'cane kupe napunjeno,
Uvrh sovre jedna kupa sjedi,
Kupa bere devet litar' vina,
Al' je kupa od suhoga zlata,
To je kupa Leke kapetana;
Tome se je Marko za"cudio.
|
|
|