|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Sestra Leke kapetana
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Sestra Leke kapetana (IV)
Poglednu"se tri Srpske vojvode,
Poglednu"se, pa se zastidi"se,
Zaisto se Rosi za"cudi"se.
Mlogo Marko "cuda sagledao,
I vidjeo vile na planini,
I imao vile posestrime,
Ni od "sta se nije prepanuo,
Ni s' oda "sta Marko zastidio;
Ba"s se Rosi bje"se za"cudio,
I od Leke s' malo zastidi"se,
Poglednu"se u zemljicu crnu.
A to gleda Leka kapetane,
Gleda sestru, pogleda vojvode,
Ne 'ce l' koji junak progovorit'
Jali "snjime, jal' s tankom djevojkom;
A kad vidje, dje vojvode mu"ce,
On ti sestru razumljuje svoju:
"Biraj, sele, koga tebe drago
"A od ove tri vojvode mlade:
"Ti ako si, sestro, naumila
"Uzet', seko, dobroga junaka,
"Koji 'ce nam obraz osvjetlati,
"Osvjetlati na svakom megdanu,
"Na megdana svakog izlaziti,
"Uzmi, sele, Kraljevi'ca Marka,
"Hajde "snjime u Prilipa grada,
"Tamo tebe lo"se biti ne 'ce;
"Ako li si, sele, naumila
"Uzet', sele, dilbera junaka,
"Kome snage i ljepote nema,
"Niti ima stasa i obraza
"U svoj zemlji na "cetiri strane,
"Uzmi, sele, vojvodu Milo"sa,
"Hajde "snjime ka polju Kosovu,
"Ni tamo ti lo"se biti ne 'ce;
"Ako li si, sestro, naumila,
"Da ti uzme"s krilata junaka,
"Da ga grli"s, a da se ponosi"s,
"Uzmi, sele, Relju Krilatoga,
"Hajde "snjime ka Jenji Pazaru,
"Ni tamo ti lo"se biti ne 'ce."
Ja kad za"cu Rosanda djevojka,
Po dlanu se dlanom o"sinula,
Zveknu "cardak na "cetiri strane,
Grdnu Rosa rije"c zapo"cela:
"Fala bogu, fala istinome!
"\Svakome se mogu do"cuditi
"I svakome jadu dosjetiti,
"A ne mogu svoj Prizrenskoj zemlji,
"Ja na kome dr"zi kapetanstvo,
"Na manitom Leki kapetanu!
"Kamo pamet? ti je ne imao!
"A u "sto si, brate, preumio?
"Na "sto si se danas prevario?
"Voljela bih s'jedu kosu plesti
"U Prizrenu, na"soj carevini,
"No ja po'ci u Prilipa grada,
"Markova se nazivati ljuba;
"Jel je Marko Turska pridvorica,
"\Sa Turcima bije i sije"ce,
"Ni 'ce imat' groba ni ukopa,
"Ni 'ce s' Marku groba opojati.
""Sto 'ce mene kod ljepote moje,
"Bidem ljuba Turske pridvorice^[35] ?
"Ni tu ti se ne bih ra"zljutila,
"Dje se vara"s Marku rad' juna"stva,
"No se na te jesam ra"zljutila,
""Sta s' vidio, "sta si smilovao
"A na tome vojvodi Milo"su,
"Dje je vidjen, dje je sna"zan junak;
"Jesi l' "cuo, dje pri"caju ljudi,
"Dje j' Milo"sa kobila rodila,
"A nekaka sura bedevija,
"Bedevija, "sto "zdrijebi "zdrale,
"Na"sli su ga jutru u erdjeli,
"Kobila ga sisom odojila,
"\S toga sna"zan, s toga visok jeste?
"Ni tu ti se ne bih ra"zljutila,
"No se jesam, brate, ra"zljutila,
""Sto mi ka"ze"s Relju Krilatoga.
"Kamo pamet? ti je izgubio!
"Kamo jezik? njim ne govorio!
""Sto ti, brate, Relju ne upita,
"Od koga je djela i koljena,
"Ko li otac, ko l' njegova majka?
"Ja sam "cula, dje pri"caju ljudi,
"Da je Relja Pazarsko kopile,
"Na"sli su ga jutru na sokaku,
"Jedjupkinja njega odojila,
"\S toga ima krila i okrilje.
"Ne 'cu tome po'ci ni jednome."
To izre"ce, ode niz "cardake.
Zapali se obraz od obraza,
A zastide junak od junaka.
Planu Marko, kao oganj "zivi,
Pa posko"ci na lagane noge,
Fati britku sablju s "civiluka,
"S'ca"se Leki glavu da ukine;
Milo"s sko"ci, te ufati Marka,
U ruke mu sablju ufatio:
"K sebe ruke, Kraljevi'cu Marko!
"Ostav' sablju, da je Bog ubije!
"Bi l' ovakog brata i"stetio,
"Koji nas je krasno do"cekao,
"A sa jedne grdne kopilice,
"I svu Leki zemlju rasplakao?"
Ne da Milo"s Leki kidisati.
Vidje Marko, pa se dosjetio,
Ne "s'ce njemu sablju otimati,
No poglednu pinjal za pojasom,
Pa potr"ca niz tanke "cardake;
Kad se Marko zemlje dovatio
I na zemlji kamene kaldrme,
Ali Rosa blizu kule bila,
Opkolile Rosandu djevojke,
Dr"ze skute i dr"ze rukave,
Vidje Marko, pa iz grla viknu:
"O djevojko, ponosita Roso!
"A tako ti te mladosti tvoje!
"Nu odbaci od sebe djevojke,
"A obrni k mene tvoje lice,
"E se, Roso, jesam zastidio
"Na "cardaku od brata tvojega,
"Te te, Roso, dobro ne sagledah,
"A kad dodjem u Prilipa grada,
"Ho'ce mene sestra dosaditi
"Pitaju'ci: ""Kakva bje"se Rosa?""
"Obrni se, da ti vidju lice."
A djevojka od'cu"snu djevojke,
Povrati se i obrnu lice:
"Vidji, Marko, i sagledaj Rosu."
Ljutit Marko, pa se pridrnuo,
Jednom kro"ci i daleko sko"ci,
I za ruku dofati djevojku,
Ostar pinjal vadi od pojasa,
Te joj desnu osije"ce ruku,
Os'je"ce joj ruku do ramena,
Desnu ruku dade u lijevu,
A ,pinjalom o"ci izvadio,
Pa ih zavi u svileni jagluk,
Pa joj turi u desno njedarce,
Pa joj Marko rije"c progovara:
"Biraj sade, Rosanda djevojko!
"Biraj sade, koga tebe drago:
"Ja ti drago Tursku pridvoricu,
"Ja ti drago Kobili'c-Milo"sa,
"Ja ti drago Relju kopilana."
Pi"sti Rosa, daleko se "cuje,
Svoga brata Leku pominja"se:
"A moj brate, Leka kapetane!
"Ta l' ne vidi"s, dje pogiboh ludo
"Od silnoga Kraljevi'ca Marka?"
"Cuje Leka na tanke "cardake,
Mu"ci Leka, kako kamen studen,
Ne smija"se ni"sta progovorit',
Jel i Leka mo"ze poginuti.
Viknu Marko, Ne "s'ce na "cardake,
Viknu Marko oba pobratima:
"Hajte, bra'co, k zemlji niz "cardake,
"Pones'te mi sablju u rukama,
"\Zeman dodje, da mi putujemo."
Pobratimi Marka poslu"sa"se,
Dopado"se k zemlji i kaldrmi,
Pod "cardakom Marko sablju pa"se,
Na dobre se konje dovati"se,
Otido"se poljem "sirokijem;
Osta Leka, kao kamen studen,
Osta Rosa grdna kukaju'ci.
32)"Veseo ti Marko djuveglija!"
"Kod ovoga vojvode Milo"sa!"
zna"ci: /Ni"sta/ je Marko prema Milo"su. Ova rije"c veseo mo"ze se i u
govoru "cuti u ovome smislu.
33) U /valjane/ (mjesto /valjane/) jedno je a umetnuto da se ispuni
stih kao u knjizi I. u pjesmi 699 na strani 513 u /dvaa./
34) I ovd\je /vesela/ zna"ci gotovo /"zalosna./
35) U ovome je stihu iz po"cetka izostavljeno /da/, da ne bi jedan
slog bio vi"se.
|
|
|