|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Marko Kraljevi'c i Vu"ca d"zeneral
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Marko Kraljevi'c i Vu"ca d"zeneral (III)
Progovara Vu"ca d"zenerale:
"Ne boj mi se, moja snaho draga!
"\Sad 'ce"s vidjet', dok se starac kr
Pa on drmnu na gradu topove,
Tri hiljade sastavi katana,
Pa posjede svoju bedeviju,
I izidje gradu na kapiju;
On naredi niz polje katane,
Opkoli"se sa "cetiri strane,
A to ni"sta i ne vidi Marko,
Al' pripazi "Sarac od mejdana,
Pa nogama o zemljicu tu"ce,
Primi"ce se svome gospodaru;
Kad pogleda Kraljevi'cu Marko,
Al' katane njega opkolile,
On posko"ci na noge lagane,
Pa se ma"si "Sarcu na ramena;
Da je kome sjesti, te vidjeti!
Kad po'cera po polju katane!
Sablja mu je u desnici ruci,
U lijevoj koplje ubojito,
U zubima dizgen od "Sarina;
Koga Marko sabljom udara"se,
Po dvojicu od jednog gradja"se;
Koga Marko kopljem udara"se,
Preko sebe njega pretura"se;
Dok s' okrenu nekoliko puta,
Ode k vragu mlada katanija;
Pobje"ze mu Vu"ca d"zenerale
Na njegovoj tankoj bedeviji,
Po'cera ga na "Sarinu Marko;
Brza mu je pusta bedevija,
"S'ca"se ute'c' gradu Varadinu;
Ljuljnu Marko te"skom topuzinom,
Pa je pu"sta za njim preko polja,
Udari ga sapom od topuza,
Pade Vu"ca u zelenu travu,
Tad' dopade od Prilipa Marko,
Sveza Vu"ci ruke naopako,
Saveza mu i noge i ruke,
Objesi ga "sarcu o unka"su,
I uvati tanku bedeviju,
Pa on ode sinu Velimiru,
Priveza ih jednog za drugoga,
Pa prebaci preko bedevije,
Bedeviju sveza za "Sarina,
Ode pravo bijelu Prilipu;
Obojicu baci u tavnicu.
Knjigu pi"se d"zeneralovica,
Te je "salje bijelu Prilipu:
"Bogom brate, Kraljevi'cu Marko!
"Ne gubi mi Vu"ce d"zenerala
"I mojega sina Velimira;
"I"sti, Marko, "sto je tebe drago."
Dodje knjiga Kraljevi'cu Marku,
Kada vidje, "sto mu knjiga ka"ze,
Onda Marko drugu knjigu pi"se:
"Vjerna ljubo Vu"ce d"zenerala!
"Pusti mene do tri pobratima,
"I podaj im tri tovara blaga;
"I pusti mi staroga Toplicu,^[38]
"I podaj mu tri tovara blaga,
"Jer je junak mlogo dangubio;
"I daj mene tri tovara blaga?,
""Sto sam moga mu"cio "Sarina;
"Iza toga, d"zeneralovice,
"Eto tamo Milo"s' od Pocerja,
"Pa vi s njime kako na"cinite."
Ode knjiga gradu Varadinu;
Kada dodje d"zeneralovici,
Knjigu gleda d"zeneralovica,
"Salje blago od Prilipa Marku,
Pa uzima od tavnice klju"ce,
Te otvori prokletu tavnicu,
I izvadi tri vojvode mlade
I sa njima staroga Toplicu;
Pa ih vodi na bijelu kulu;
Pa berbere hitre dobavila:
Jedni: miju, drugi kosu briju,
A tre'ci im nokte sarezuju;
Donese im vina i rakije
I lijepe svake djakonije,
Pokaza im, "sto u"cini Marko;
Pa govori Milo"su vojvodi:
"Bogom brate, vojvoda Milo"su!
"Pustite mi moga gospodara
"I mojega sina Velimira."
Njoj govori Milo"s od Pocerja;
"Ne boj mi se, d"zeneralovice;
"Daj mi vranca Vu"ce d"zenerala,
""Sto ga ja"se jednom u godini,
"Kada ide u Tekiju^[39] crkvi,
"Opremi ga, kako g' Vu"ca sprema,
"Da poigram preko Njemadije;
"I daj mene od zlata karuce,
"I u njima dvanaest vranaca,
""Sto ih pre"ze Vu"ca d"zenerale,
"Kada ide od Be"ca 'cesaru,
"Da m' odnesu staroga Toplicu.
"Daj mi ruho Vu"ce d"zenerala,
""Sto ga nosi o vaskrseniju,
"Da obu"cem mojega Toplicu."
Sve mu dade d"zeneralovica,
I svakome hiljadu dukata,
"Sto 'ce piti vino do Prilipa,
Pa odo"se bijelu Prilipu.
Lijepo ih do"cekao Marko.
Pusti Marko Vu"ce d"zenerala,
I njegova sina Velimira,
I dade mu mloge pratioce
Do njegova grada Varadina.
A vojvode dijeli"se blago,
Pa se rujna nakiti"se vina,
I u b'jelo izljubi"se lice,
Svaki Marka u bijelu ruku,
Pa odo"se svaki svome dvoru.
36)Jedni pjevaju: /Pera Latinina./
37) Koji Srbi govore /dijete,/ oni u ovakvijem dogadjajima vole
kazati /dite/ nego /dete!/ Tako se u pjesmama mo"ze "cuti i /lipo/
mjesto /lijepo, bilo/ mjesto /bijelo/ i t. d.
38) U drugoj pjesmi, koja je upravo kao po"cetak ovoj, pjeva se, da
je otac Toplice Milana bio od prije zatvoren u Varadinu, pa su ova
trojica bili oti"sli, da ga otmu, te i njih (po"sto su razbili kapiju
i u"sli u grad) nekako uvatio Vu"ca d"zeneral.
39) /Tekija/ je crkvica izmedju Varadina i Karlovaca, a ja sam ovu
pjesmu pisao u Karlovcima od Podrugovi'ca: da li je on pak prije
znao za Tekiju, ili ju je tek onda ovd\je umetnuo, to ja upravo ne
znam.
|
|
|