|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Carica Milica i zmaj od Jastrepca
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Carica Milica i zmaj od Jastrepca (II)
U tom svanu i ogranu sunce,
Uranio slavan car Lazare,
Te se "seta po tananoj kuli,
Metnu o"ci niz polje Kru"sevo,
Te ugleda "sator u p"senici
I pod njime Zmaj-Despota Vuka,
Pa kazuje carici Milici:
"O Milice, o moja carice!
""Cudan junak u polju na"semu
"U p"senici "sator razapeo,
"I on sjedi, pije rujno vino."
A kad "cula carica Milica,
Metnu o"ci polju u p"senicu,
Te poznade Zmaj-Despota Vuka,
Pa je tiho caru govorila,
"Ono jeste Zmaj-Despote Vu"ce:
"Onaki je zmaje od Jastrepca."
Kad za"cuo slavan car Lazare,
Opravi mu gospodsku u"zinu
I spremi mu vina rujevnoga,
A zove ga sebe na ve"ceru;
Ali Vu"ce na ve"ceru ne 'ce,
Ve'ce osta u polju Kru"sevu,
I caru je 'vako poru"cio:
"Neka ka"ze carici Milici,
"Nek na kuli ne zatvori vrata,
"I nek "ceka zmaja na du"seku,
"A neka mu za me ne kazuje,
"A ja znadem, kad 'cu udariti
"I kako 'cu zmaja pogubiti."
Sluga kaza caru "cestitome,
A car gospi carici Milici.
Tako bilo, za dugo ne bilo:
Danak prodje, tavna no'cca dodje,
Te car ode na tanke "cardake,
A carica na bijelu kulu,
Pa na kuli ne zatvori vrata,
Nego "ceka zmaja od Jastrepca.
Malo bilo vreme postajalo,
Zasija se Jastrebac planina
I pole'ce zmaje od Jastrepca,
Pravo pade na bijelu kulu,
Te carici sjede u du"seke,
Al' povika Zmaj-Despote Vu"ce:
"Ko se ljubi na bijeloj kuli,
"Nek izlazi iz bijele kule
"\Zar ne vidi, dje je poginuo?"
Kad to "cuo zmaje od Jastrepca,
A on re"ce carici Milici:
"Hej Milice, da te Bog ubije!
"Ti si mene izdala Lazaru."
To izre"ce, iz kule ute"ce,
Pa ne bje"zi Jastrepcu planini,
Ve'c pobje"ze nebu pod oblake,
A 'cera ga Zmaj-Despote Vu"ce,
Na visoko njega sustigao,
Udari ga te"skom topuzinom,
Te mu prebi u ramenu krila,
Zmaje pade u zelenu travu,
Pa zapi"sta, kao zmija ljuta:
"'Vako bilo svakome junaku,
"Koji sva"sta ljubi svojoj ka"ze!"
A dole'ce Zmaj-Despote Vu"ce,
Te on Zmaju odsije"ce glavu,
Odnese je caru na "cardake,
Baci mu je na svil'nu sed"zadu.
A kad Lazo sagledao glavu,
Od stra' njega uvati groznica,
Pa on spremi Zmaj-Despotu Vuku,
Spremi njemu tri tovara blaga,
I spremi mu si'cana vermana
A za onu Sremsku banovinu
U dr"zavu Zmaj-Despotu Vuku
Dokle te"ce sunca i mjeseca
I njegova djela i koljena;
Pa je Lazo govorio Vuku:
"Eto sine, Zmaj-Despote Vu"ce,
"Eto tebe nekoliko blaga;
"Ako tebe ponestane blaga,
"A ti dodji poo"cimu tvome,
"Bi'ce blaga koliko ti drago."
I po tom su vreme "zivovali
I svoj svome bio na nevolji,
Te s' pominje junak po juna"stvu,
Kao dobar danak u godini.
|
|
|