|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Banovi'c Strahinja
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Banovi'c Strahinja (IV)
Grohotom se dervi"s osmjenuo:
"Ti delijo, Strahini'cu bane!
"\Zna"s li, bane, Ne znali te jadi!
"Da sam sade na Gole"c-planini,
"Da te vidim u carevoj vojsci,
"Poznao bih tebe i djogina,
"I tvojega hrta Karamana,
"Koga voli"s, nego dobra djoga.
"\Zna"s li, bane od malene Banjske
"Poznajem ti "celo kako ti je,
"I pod "celom o"ci obadvije,
"I poznajem oba mrka brka.
"\Zna"s li bane? ne znalo te "cudo!
"Kad zapadoh ropstva u vijeku,
"Panduri me tvoji uhiti"se
"U Suhari vrhu na planini,
"U ruke me tvoje dodado"se,
"Ti me baci na dno od tamnice,
"Te robovah i tamnicu trpljeh
"I za"camah za devet godina,
"Devet prodje, a sti"ze deseta,
"A tebe se, bane, ra"zalilo,
"Te ti zovnu Rada tamni"cara,
"Tvoj tamni"car na tamni"cka vrata,
"Izvede me k tebe u avliju.
"\Zna"s li, bane? zna"s li Strahini'cu?
"Kad zapita i mene upita:
""Rop"ce moje, zmijo od Turaka!
""Dje propade u tamnici mojoj!
""Mo"z' li s', robe, junak otkupiti.""
"Ti me pita"s, ja pravo kazujem:
""Mogao bih "zivot otkupiti!
""Tek da mi se dvora dovatiti,
""O"cevine i pak postojbine;
""Imao sam ne"sto malo blaga,
""Mloge lave i mloge timare,
""Mogao bih otkup sastaviti;
""Al' mi, bane, vjerovati ne 'ce"s,
""Da me pusti"s dvoru bijelome:
""Tvrda 'cu ti jamca ostaviti,
""Tvrda jamca, Boga istinoga,
""Drugog jamca Bo"zu vjeru tvrdu,
""Kako 'cu ti otkup donijeti.""
"I ti, bane, povjerova mene,
"I pu"sta me dvoru bijelome,
"O"cevini i toj postojbini;
"A kad dodjoh grdnoj postojbini,
"Tamo su me jadi zabu"sili:
"U dvorove, postojbinu moju,
"U dvorove kuga udarila,
"Pomorila i mu"sko i "zensko,
"Na od"zaku niko ne ostao,
"No ti moji dvori propanuli,
"Propanuli, pa su opanuli,
"Iz duvara zovke proniknule;
""Sto su bili lavi i timari,
"Pojagmili Turci na miraze;
"Kad ja vidjeh dvore zatvorene:
"Nesta blaga, nesta prijatelja;
"Ne"sto mislih, pa na jedno smislih:
"Mezilskih se ja dofatih konja,
"Te otidoh gradu Jedrenetu,
"Odoh k caru i odoh k veziru,
"Vidje vezir, pa dokaza caru,
"Ja kakav sam junak za megdana;
"Odjede me carevi vezire,
"Odjede me i "cador mi dade;
"\Car mi dade od megdana vranca,
"I dade mi svijetlo oru"ze;
"Potpisa me carevi vezire,
"Da sam vojnik caru do vijeka.
"A ti, bane, danas k mene dodje,
"Da ti uzme"s tvoje dugovanje,
"A ja, bane, ni dinara nemam.
"\Strahini'cu, jada dopanuo!
"Dje ti dodje, da pogine"s ludo
"U Kosovu u vojsci carevoj!"
Vidje bane, poznade dervi"sa,
Od djogata konja odsjeda"se,
Pak zagrli stari"sa dervi"sa:
"Bogom brate! stari"su dervi"su!
"Na poklon ti moje dugovanje!
"Ja ne tra"zim, brate, ni dinara,
"Ni ja tra"zim tvoje dugovanje,
"No ja tra"zim silna Vlah-Aliju,
"Koji mi je dvore rasturio,
"Koji mi je ljubu zarobio;
"Ka"zi mene, stari"su dervi"su,
"Ka"zi mene moga du"smanina?
"Bratimim te i jo"ste jedan put,
"Nemoj mene vojsci prokazati,
"Da me vojska Turska ne opkoli."
No se dervi"s Bogom proklinja"se:
"Ti sokole, Strahini'cu bane!
"Tvrdja mi je vjera od kamena,
"Da 'ce"s sade sablju povaditi,
"Da 'ce"s pola vojske pogubiti,
"Nevjereti u"ciniti ne 'cu,
"Ni tvojega ljeba pogaziti
"I ako sam bio u tamnici,
"Dosta si me vinom napojio,
"Bijelijem ljebom naranio,
"A "cesto se sunca ogrijao,
"Pu"stio si mene veresijom;
"Ne izdadoh ni dodadoh tebe,
"Ne svjerovah, eli nemah otkud;
"Od mene se nemoj pobojati.
"A "sto pita"s i razbira"s, bane,
"\Za Tur"cina silna Vlah-Aliju,
"On je bijel "cador razapeo
"Na Gole"cu visokoj planini;
"Tek ti ho'cu, bane, progovorit':
"Ja"si djoga, bje"zi iz Kosova,
"El 'ce"s, bane, poginuti ludo:
"U sebe se pouzdati nemoj,
"Ni u ruku, ni u britku sablju,
"Ni u tvoje koplje otrovano,
"Tur"cinu 'ce"s na planinu do'ci,
"Ho'ce"s do'ci, al' 'ce"s grdno pro'ci
"Kod oru"za i kod konja tvoga
""Ziva 'ce te u ruke fatiti,
"Ho'ce tvoje salomiti ruke,
""Zivu 'ce ti o"ci izvaditi "
Nasmija se Strahini'cu bane:
"Bogom brate, stari"su dervi"su!
"Ne "zali me, brate, od jednoga,
"Tek me vojsci Turskoj ne proka"zi."
A Tur"cin mu rije"c progovara:
""Cuje"s li me, deli Strahin-bane!
"Tvrdja mi je Vjera od kamena,
"Da 'ce"s sade djoga naljutiti,
"Da 'ce"s sade sablju povaditi,
"Da 'ce"s satrt' pola caru vojske,
"Nevjere ti u"ciniti ne 'cu,
"Ni Turcima prokazati tebe."
|
|
|