|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Banovi'c Strahinja
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Banovi'c Strahinja (VI)
U to doba bane pristasao,
Mudar bane, pak je i"stetio:
Na jutru mu ne zva dobro jutro,
Niti Turski salem naziva"se,
No mu grdnu rije"c progovara:
"A tu li si? jadan kopilane!
"Kopilane, carev hainine!
""Cije li si dvore poharao?
""Cije li si roblje porobio?
""Ciju l' ljubi"s pod "cadorom ljubu?
"Izlazi mi na megdan juna"cki!"
Sko"ci Tur"cin ka' da se pridrnu,
Jednom kro"ci, do konja dokro"ci,
Drugom kro"ci, konja pojahao,
Pritegnu mu obadva dizdjena.
Al' ne "ceka Strahini'cu bane,
No na njega djoga nagonja"se,
Pa na njega bojno koplje pu"sti;
Udari se junak na junaka,
Pru"zi ruke silan Vlah-Alija,
U ruku mu koplje ufatio,
Pa ti banu rije"c progovara:
"Kopilane, Strahini'cu bane!
"A "sta li si, vla"s"ce, promislilo?
"Nije s' ove babe "Sumadijnske,
"Da razgoni"s i da nabrekuje"s,
"No je ovo silan Vlah-Alija,
""Sto s' ne boji cara ni vezira,
""Sto j' u cara vojske dr"zavine,
""Cini mi se sva careva vojska,
"Kao mravi po zelenoj travi;
"A ti, more! megdan da dijeli"s!"
To mu re"ce, bojno koplje pu"sti,
Od prve ga obraniti "s'ca"se,
Bog pomo"ze Strahini'cu banu,
Ima djoga konja od megdana,
Kako koplje na planini zviznu,
Soko djogo pade na koljena,
Iznad njega koplje preletalo,
Udarilo o kamen studeni,
Na groje se koplje salomilo:
Do jabuke i do desne ruke.
Dok satr"se ona koplja bojna,
Potego"se perne buzdohane:
Kad udara silan Vlah-Alija,
Kad udara Strahini'ca bana,
Iz sedla ga konju izgonja"se,
A na u"si djogu nagonja"se,
Bog pomo"ze Strahini'cu banu,
Ima djoga konja od megdana,
"Sto ga danas u Srbina nema,
U Srbina, niti u Tur"cina,
Uzmahuje i glavom i snagom,
Te u sedlo baca gospodara;
Kad udara Strahini'cu bane
Mu"cnu alu silna Vlah-Aliju,
Iz sedla ga ma'ci ne moga"se,
Tonu vrancu konju do koljena
U zemljicu noge sve "cetiri.
Buzdohane perne polomi"se,
Polomi"se, i pera prosu"se,
Pa su britke sablje povadili,
Da juna"cki megdan podijele.
No da vidi"s Strahini'ca bana!
Ka"zu ima sablju o pojasu:
Kovala su sablju dva kova"ca,
Dva kova"ca i tri pomaga"ca,
Od nedjelje opet do nedjelje,
Od "celika sablju pretopili,
U ostricu sablju ugodili;
Tur"cin manu, a do"ceka bane,
Na sablju mu sablju do"cekao,
Po poli mu sablju presjekao:
Vidje bane, pa se razradova,
Ljuto savi i otud i otud,
Eda bi mu glavu osjekao,
Jal' Tur"cinu ruke obranio;
Udari se Junak na Junaka,
Ne da Tur"cin glavu ukinuti,
Ne da svoje ruke i"stetati,
No se brani s onom polovinom:
Polovinu na vrat natura"se,
I svojega vrata zaklonja"se,
I banovu sablju o"strpkuje,
Sve otkida po komat i komat
Obadvije sablje isjeko"se,
Do bal"caka sablja dogoni"se,
Pobaci"se njine odlom"cine,
Od hitrijeh konja odsko"ci"se,
Za bila se grla dovati"se,
Te se dvije ale ponije"se
Na Gole"cu na ravnoj planini;
Nosi"se se ljetni dan do podne,
Dok Tur"cina pjene popanu"se,
Bijele su kako gorski snijeg,
Strahin:bana b'jele, pa krvave,
Iskrvavi niz prsi haljine,
Iskrvavi "cizme obadvije.
|
|
|