|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Banovi'c Strahinja
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Banovi'c Strahinja (VII)
A kad banu muka dosadila,
Tada bane rije"c progovara
"Ljubo moja, tebe bog ubio!
"Koje jade gleda"s na planini?
"No ti podbi jedan komat sablje,
"Udri, ljubo, mene, ja Tur"cina:
"Misli, ljubo, koga tebe drago."
Ali Tur"cin ljuto progovara:
"Du"so moja, Strahinjina ljubo!
Nemoj mene, no udri Strahina,
"Nigda njemu mila biti ne 'ce"s,
"Prijekorna biti do vijeka:
"Kori'ce te jutrom i ve"cerom,
"Dje si bila sa mnom pod "cadorom;
"Mene biti mila do vijeka,
"Odve"s'cu te Jedrenetu gradu,
"Naredi'cu tridest slu"skinjica,
"Nek ti dr"ze skute i rukave,
"Rani'cu te medom i "se'cerom,
"Okititi tebe dukatima
"\Savrh glave do zelene trave;
"Udri sade Strahini'ca bana!"
"Zensku stranu lasno prevariti:
Lako sko"ci, ka' da se pomami,
Ona nadje jedan komat sablje,
Zavi komat u vezeni jagluk,
Da joj bilu ruku ne obrani,
Pa oble'ce i otud i otud,
"Cuva glavu Tur"cin-Vlah-Alije,
A o"sinu gospodara svoga,
Gospodara Strahini'ca bana,
Povrh glave po "cekrk-"celenci
I po njeg'vu bijelu kauku,
Pres'je"ce mu zlatali "celenku,
I pres'je"ce bijela kauka,
Malo rani glavu na junaku,
Poli krvca niz juna"cko lice,
"S'ca"se zalit' o"ci obadvije.
Prepade se Strahini'cu bane,
Dje pogibe ludo i bezumno,
A ne"sto se bane domislio,
Viknu bane iz bijela grla
Nekakoga hrta Karamana,
"Sto je hr"ce na lov nau"cio,
Viknu bane i opet priviknu,
Sko"ci hr"ce i odmah dotr"ca,
Te banovu ljubu dovatilo;
Al' je "zenska strana stra"sivica,
Stra"sivica svaka od pa"s"cadi,
Baci kamat u zelenu travu,
Ljuto vrisnu, daleko se "cuje,
"Zuta hrta za u"si podbila,
Te se "snjime kolje niz planinu,
A Tur"cinu o"ci ispado"se,
Koliko mu ne"sto "zao bje"se,
Te on gleda, "sto se "cini "snjome;
Ali banu druga snaga dodje,
Druga snaga n srce juna"cko,
Te omanu tamo i ovamo,
Dok Tur"cina s nogu ukinuo.
Koliko se bane uostrio,
On ne tra"zi ni"sta od oru"za
No mu grlom bane zapinja"se,
A pod grlo zubom dovata"se,
Zakla njega kako vu"ce jagnje;
Sko"ci bane, pa iz grla viknu,
Te nabreknu onog hrta "zuta,
Doke svoju kurtalisa ljubu.
Zape ljuba bje"zat' niz planinu,
Ona "s'ca"se bje"zat' u Turaka,
Ne dade joj Strahini'cu bane,
Za desnu je ruku uhitio,
Privede je k puljatu djogatu,
Pa se djogu fati na ramena,
Turi ljubu za se na djogina,
Pa pobje"ze bane uprijeko,
Uprijeko, ali poprijeko,
Otkloni se od te sile Turske,
Te dolazi u ravna Kru"sevca,
U Kru"sevac, u tazbinu svoju.
Vidje njega starac Jug Bogdane,
A srete ga devet milih "sura,
Ruke "sire, u lice se ljube,
Za lako se upita"se zdravlje.
A kad vidje stari Jug Bogdane
Obranjena zeta u "celenku.
Prosu suze niz gospodsko lice:
"Vesela ti na"sa carevina!
"Medjer ima u cara Turaka,
"Medjer ima silnijeh junaka,
"Koji zeta obrani"se moga,
"Koga danas u daleko nema."
"Surevi se njemu prepado"se.
Progovara Strahini'cu bane:
"Nemoj mi se, taste, raskariti,
"Ni vi, moje "sure, prepanuti;
"U cara se ne nadje junaka,
"Da dohaka mene i obrani;
"Da vi ka"zem, ko me obranio,
"Od koga sam rane dopanuo:
"Kad dijelih megdan sa Tur"cinom,
"O moj taste, stari Jug-Bogdane!
"Onda mene ljuba obranila,
"Ljuba moja, mila "s'cera tvoja,
"Ne "s'ce mene, pomo"ze Tur"cinu."
Planu Ju"ze, kako oganj "zivi,
Viknu Ju"ze djece devetoro:
"Povadite no"ze devetore,
"Na komate kuju iskidajte."
Silna djeca baba poslu"sa"se,
Te na svoju sestru kidisa"se,
Al' je ne da Strahini'cu bane,
"Surevima rije"c govora"se:
""Sure moje, devet Jugovi'ca!
""Sto se, bra'co, danas obrukaste?
"Na koga ste no"ze potrgnuli?
"Kad ste, bra'co, vi taki junaci,
"Kamo no"zi, kamo va"se sablje,
"Te ne biste sa mnom na Kosovu.
"Da "cinite s Turcima juna"stvo,
"Desite se mene u nevolji?
"Ne dam va"su sestru pohar"citi,
"Bez vas bih je mogao stopiti,
"Al' 'cu stopit' svu tazbinu moju,
"Nemam s kime ladno piti vino;
"No sam ljubi mojoj poklonio."
Pomalo je takijeh junaka,
Ka' "sto bje"se Strahini'cu bane.
|
|
|