|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Car Lazar i carica Milica
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Car Lazar i carica Milica (I)
(o boju Kosovskom)
Car Lazare sjede za ve"ceru,
Pokraj njega carica Milica;
Veli njemu carica Milica:
"\Car-Lazare, Srpska kruno zlatna!
"Ti polazi"s sjutra u Kosovo,
"\S' sobom vodi"s sluge ,i vojvode,
"A kod dvora ni kog' ne ostavlja"s,
"\Care Lazo, od mu"skijeh glava,^[41]
"Da ti mo"ze knjigu odnijeti
"U Kosovo i natrag vratiti;
"Odvodi"s mi devet mile bra'ce,
"Devet bra'ce, devet Jugovi'ca:
"Ostavi mi brata bar jednoga,
"Jednog brata sestri od zakletve."
Njoj govori Srpski knez Lazare:
"Gospo moja, carice Milice!
"Koga bi ti brata najvoljela
"Da t' ostavim u bijelu dvoru?" -
"Ostavi mi Bo"ska Jugovi'ca."
Tada re"ce Srpski knez Lazare:
"Gospo moja, carice Milice!
"Kada sjutra bijel dan osvane,
"Dan osvane i ograne sunce,
"I vrata se otvore na gradu,
"Ti i"setaj gradu na kapiju,
"Tud' 'ce po'ci vojska na alaje:
"\Sve konjici pod bojnim kopljima,
"Pred njima je Bo"sko Jugovi'cu,
"I on nosi krsta"sa barjaka;
"Ka"zi njemu od mene blagosov,
"Nek da barjak, kome njemu drago,
"Pa nek s tobom kod dvora ostane."
Kad u jutru jutro osvanulo
I gradska se otvori"se vrata,
Tad' i"seta carica Milica,
Ona stade gradu kod kapije,
Al' eto ti vojske na alaje:
Sve konjici pod bojnim kopljima,
Pred njima je Bo"sko Jugovi'cu
Na alatu vas u "cistom zlatu,
Krsta"s ga je barjak poklopio,
Pobratime! do konja alata;
Na barjaku od zlata jabuka,
Iz jabuke od zlata krstovi,
Od krstova zlatne kite vise,
Te kuckaju Bo"ska po ple'cima;
Prima"ce se carica Milica,
Pa uvati za uzdu alata,
Ruke sklopi bratu oko vrata,
Pak mu po"ce tiho govoriti:
"O moj brate, Bo"sko Jugovi'cu!
"\Car je tebe mene poklonio,
"Da ne ide"s na boj na Kosovo,
"I tebe je blagosov kazao,
"Da da"s barjak, kome tebe drago,
"Da ostane"s sa mnom u Kru"sevcu,
"Da imadem brata od zakletve."
Al' govori Bo"sko Jugovi'cu:
"Idi, sestro, na bijelu kulu;
"A ja ti se ne bih povratio,
"Ni iz ruke krsta"s barjak dao,
"Da mi care pokloni Kru"sevac;
"Da mi re"ce dru"zina ostala:
"Gle stra"sivca, Bo"ska Jugovi'ca!
"On ne smjede po'ci u Kosovo
"\Za krst "casni krvcu proljevati
"I za svoju vjeru umrijeti."
Pak pro'cera konja na kapiju.
Al' eto ti starog Jug-Bogdana
I za njime sedam Jugovi'ca,
Sve je sedam ustavljala redom,
Al' nijedan ni gledati ne 'ce.
Malo vreme za tim postajalo,
Al' eto ti Jugovi'c-Voina,
I on vodi careve jedeke
Pokrivene sa suvijem zlatom,
Ona pod njim uvati kula"sa,
I sklopi mu ruke oko vrata,
Pa i njemu stade govoriti:
"O moj brate, Jugovi'c-Voine!
"\Car je tebe mene poklonio,
"I tebe je blagosov kazao,
"Da da"s jedek', kome tebe drago,
"Da ostane"s sa mnom u Kru"sevcu,
"Da imadem brata od zakletve."
Veli njojzi Jugovi'c Voine:
"Idi, sestro, na bijelu kulu;
"Ne bi ti se junak povratio,
"Ni careve jedeke pustio,
"Da bih znao, da bih poginuo;
"Idem, sejo, u Kosovo ravno
"\Za krst "casni krvcu proljevati
"I za vjeru s bra'com umrijeti."
Pak pro'cera konja na kapiju.
Kad to vidje carica Milica,
Ona pade na kamen studeni,
Ona pade, pak se obeznani;
Al' eto ti slavnoga Lazara,
Kada vidje gospodju Milicu,
Ud'ri"se mu suze niz obraze;
On s' obzire s desna na lijevo,
Te dozivlje slugu Golubana:
"Golubane, moja vjerna slugo!
"Ti od\ja"si od konja labuda,
"Uzmi gospu na bijele ruke,
"Pak je nosi na tananu kulu;
"Od mene ti Bogom prosto bilo!
"Nemoj i'ci na boj na Kosovo,
"Ve'c ostani u bijelu dvoru."
Kad to za"cu sluga Golubane,
Proli suze niz bijelo lice,
Pa odsjede od konja labuda,
Uze gospu na bijele ruke,
Odnese je na tananu kulu;
Al' svom srcu odoljet' ne mo"ze,
Da ne ide na boj na Kosovo,
Ve'c se vrati do konja labuda,
Posjede ga, ode u Kosovo.
|
|
|