|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Car Lazar i carica Milica
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Car Lazar i carica Milica (II)
(o boju Kosovskom)
Kad je sjutra jutro osvanulo,
Dole'ce"se dva vrana gavrana
Od Kosova polja "sirokoga,
I pado"se na bijelu kulu,
Ba"s na kulu slavnoga Lazara,
Jedan grak'ce, drugi progovara:
"Da l' je kula slavnog knez-Lazara?
"Il' u kuli nigdje nikog nema?"
To iz kule nitko ne "cuja"se,
Ve'c to "cula carica Milica,
Pa izlazi pred bijelu kulu,
Ona pita dva vrana gavrana:
"Oj Boga vam, dva vrana gavrana!
"Otkuda ste jutros pole'celi?
"Nijeste li od polja Kosova?
"Vidjeste li dvije silne vojske?
"Jesu li se vojske udarile?
""Cija li je vojska zadobila?"
Al' govore dva vrana gavrana:
"Oj Boga nam, carice Milice!
"Mi smo jutros od Kosova ravna,
"Vidjeli smo dvije silne vojske;
"Vojske su se ju"ce udarile,
"Obadva su cara poginula;
"Od Turaka ne"sto i ostalo,
"A od Srba i "sto je ostalo,
"\Sve ranjeno i iskrvavljeno."
Istom oni tako besjedjahu,
Al' eto ti sluge Milutina,
Nosi desnu u lijevoj ruku,
Na njemu je rana sedamnaest,
Vas mu konjic u krv ogreznuo;
Veli njemu gospodja Milica:
""Sto je, bolan, slugo Milutine?
"\Zar izdade cara na Kosovu?"
Al' govori sluga Milutine:
"\Skin' me, gospo, sa konja viteza,
"Umij mene studenom vodicom,
"I zalij me crvenijem vinom;
"Te"ske su me rane osvojile."
Skide njega gospodja Milica,
I umi ga studenom vodicom,
I zali ga crvenijem vinom.
Kad se sluga malo povratio,
Pita njega gospodja Milica:
""Sto bi, slugo, u polju Kosovu?
"Dje pogibe slavni kne"ze Lazo?
"Dje pogibe stari Jug Bogdane?
"Dje pogibe devet Jugovi'ca?
"Dje pogibe Milo"s vojevoda?
"Dje pogibe Vu"ce Brankovi'cu?
"Dje pogibe Banovi'c Strahinja?"
Tada sluga po"ce kazivati:
"\Svi osta"se, gospo, u Kosovu.
"Dje pogibe slavni knez Lazare,
"Tu su mnoga koplja izlomljena,
"Izlomljena i Turska i Srpska,
"Ali vi"se Srpska, nego Turska,
"Brane'c', gospo, svoga gospodara,
"Gospodara, slavnog knez:Lazara.
"A Jug ti je, gospo, poginuo
"U po"cetku, u boju prvome.
"Pogibe ti osam Jugovi'ca,
"Dje brat brata izdati ne "s'cede,
"Dokle godje jedan tecija"se;
"Jo"s ostade Bo"sko Jugovi'cu,
"Krsta"s mu se po Kosovu vija;
"Jo"s razgoni Turke na buljuke,
"Kao soko tice golubove.
"Dje ogreznu krvca do koljena,
"Tu pogibe Banovi'c Strahinja.
"Milo"s ti je, gospo, poginuo
"Kod Sitnice kod vode studene,
"Djeno mlogo Turci izginuli;
"Milo"s zgubi Turskog car:Murata
"I Turaka dvanaest hiljada;
"Bog da prosti, ko ga je rodio!
"On ostavi spomen rodu Srpskom,
"Da se pri"ca i pripovijeda
"Dok je ljudi i dok je Kosova.
"A "sto pita"s za prokletog Vuka,
"Proklet bio i ko ga rodio!
"Prokleto mu pleme i koljeno!
"On izdade cara na Kosovu
"I odvede dvanaest hiljada,
"Gospo moja! ljutog oklopnika."
41) Ja se ne mogu na"cuditi, kako je G. /M. Sveti'c/ (u Ljetopisu za
1830 godinu "C. druga strana 59) ovd\je mogao razumjeti, da je Lazar
/car/ (ili knez) /od mu"skijeh glava/! Ovo zna"ci: od mu"skijeh glava
ni: koga ne ostavlja"s kod dvora (a za /"zenskinje/ nije, da knjige
nosi u Kosovo).
|
|
|