|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Smrt majke Jugovi'ca
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Smrt majke Jugovi'ca
(iz Hrvatske)
Mili bo"ze, "cuda velikoga!
Kad se sle"ze na Kosovo vojska,
U toj vojsci devet Jugovi'ca
I deseti star Ju"ze Bogdane;
Boga moli Jugovi'ca majka,
Da joj Bog da o"ci sokolove
I bijela krila labudova,
Da odleti nad Kosovo ravno,
I da vidi devet Jugovi'ca
I desetog star-Juga Bogdana.
"Sto molila Boga domolila:
Bog joj dao o"ci sokolove
I bijela krila labudova,
Ona leti nad Kosovo ravno,
Mrtvi nadje devet Jugovi'ca
I desetog star-Juga Bogdana,
I vi"se nji devet bojni koplja,
Na kopljima devet sokolova,
Oko koplja devet dobri konja,
A pored nji devet ljuti lava.
Tad' zavri"sta devet dobri konja,
I zalaja devet ljuti lava,
A zaklikta devet sokolova;
I tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze ne pustila,
Ve'c uzima devet dobri konja,
I uzima devet ljuti lava,
I uzima devet sokolova,
Pak se vrati dvoru bijelome.
Daleko je snae ugledale,
Malo bli"ze pred nju i"setale,
Zakukalo devet udovica,
Zaplakalo devet sirotica,
Zavri"stalo devet dobri konja,
Zalajalo devet ljuti lava,
Zakliktalo devet sokolova;
I tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze ne pustila.
Kad je bilo no'ci u po no'ci,
Al' zavri"sta Damjanov zelenko;
Pita majka Damjanove ljube:
"\Snao moja, ljubo Damjanova!
""Sto nam vri"sti Damjanov zelenko?
"Al' je gladan "senice bjelice,
"Ali "zedan vode sa Zve"cana?"
Progovara ljuba Damjanova:
"\Svekrvice, majko Damjanova!
"Nit' je gladan "senice bjelice,
"Niti "zedan vode sa Zve"cana,
"Ve'c je njega Damjan nau"cio
"Do po no'ci sitnu zob zobati,
"Od po no'ci na drum putovati;
"Pak on "zali svoga gospodara
""Sto ga nije na sebi donijo."
I tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze ne pustila.
Kad u jutru danak osvanuo,
Ali lete dva vrana gavrana,
Krvava im krila do ramena,
Na kljunove b'jela pjena trgla;
Oni nose ruku od junaka
I na ruci burma pozla'cena,
Bacaju je u krioce majci;
Uze ruku Jugovi'ca majka,
Okretala, prevrtala s njome,
Pa dozivlje ljubu Damjanovu:
"\Snao moja, ljubo Damjanova!
"Bi l' poznala, "cija j' ovo ruka?"
Progovara ljuba Damjanova:
"\Svekrvice, majko Damjanova!
"Ovo j' ruka na"sega Damjana,
"Jera burmu ja poznajem, majko,
"Burma sa mnom na vjen"canju bila."
Uze majka ruku Damjanovu,
Okretala, prevrtala s njome,
Pak je ruci tijo besjedila:
"Moja ruko, zelena jabuko!
"Gd\je si rasla, gd\je l' si ustrgnuta!
A rasla si na kriocu mome,
"Ustrgnuta na Kosovu ravnom!"
Nadula se Jugovi'ca majka,
Nadula se, pa se i raspade
Za svojije devet Jugovi'ca
I desetim star-Jugom Bogdanom.
|
|
|