|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Komadi od razli"cnijeh Kosovskijeh pjesama
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Komadi od razli"cnijeh Kosovskijeh pjesama (I)
I.
Car Murate u Kosovo pade,
Kako pade, sitnu knjigu pi"se,
Te je "salje ka Kru"sevcu gradu,
Na koljeno Srpskom knez-Lazaru:
"Oj Lazare, od Srbije glavo!
"Nit' je bilo, niti mo"ze biti:
"Jedna zemlja, a dva gospodara;
"Jedna raja, dva hara"ca daje;
"\Carovati oba ne mo"zemo,
"Ve'c mi po"slji klju"ce i hara"ce,
"\Zlatne klju"ce od svijeh gradova,
"I hara"ce od sedam godina;
"Ako li mi to poslati ne 'ce"s,
"A ti hajde u polje Kosovo,
"Da sabljama zemlju dijelimo."
Kad Lazaru sitna knjiga dodje,
Knjigu gleda, grozne suze roni.
II.
Da je kome poslu"sati bilo,
Kako ljuto kne"ze proklinja"se:
"Ko ne dodje na boj na Kosovo,
"Od ruke mu ni"sta ne rodilo:
"Ni u polju bjelica p"senica,
"Ni u brdu vinova lozica!"
III.
Slavu slavi Srpski knez Lazare
U Kru"sevcu Mjestu skrovitome,
Svu gospodu za sofru sjedao,
Svu gospodu i gospodi"ci'ce:
S desne strane starog Jug-Bogdana,
I do njega devet Jugovi'ca;
A s lijeve Vuka Brankovi'ca.
I ostalu svu gospodu redom,
U zastavu vojvodu Milo"sa,
I do njega dv'je Srpske vojvode:
Jedno mi }e Kosan"ci'c Ivane.
A drugo je Toplica Milane.
Car uzima zlatan pehar vina,
Pa govori svoj gospodi Srpskoj:
"Kome 'c' ovu "ca"su nazdraviti?
"Ako 'cu je napit' po starje"stvu,
"Napi'cu je starom Jug-Bogdanu;
"Ako 'cu je napit' po gospodstvu,
"Napi'cu je Vuku Brankovi'cu;
"Ako 'cu je napit' po milosti,
"Napi'cu je mojim devet "sura,
"Devet "sura, devet Jugovi'ca;
"Ako 'cu je napit' po ljepoti,
"Napi'cu je Kosan"ci'c-Ivanu;
"Ako 'cu je napit' po visini,
"Napi'cu je Toplici Milanu;
"Ako 'cu je napit' po juna"stvu,
"Napi'cu je vojvodi Milo"su.
"Ta nikom' je drugom napit' ne 'cu,
"Ve'c u zdravlje Milo"s-Obili'ca:
"\Zdrav Milo"su, vjero i nevjero!
"Prva vjero, potonja nevjero!
"\Sjutra 'ce"s me izdat' na Kosovu,
"I odbje'ci Turskom car-Muratu;
"\Zdrav mi budi! i zdravicu popij:
"Vino popij, a na "cast ti pehar!"
Sko"ci Milo"s na noge lagane,
Pak se klanja do zemljice crne:
"Vala tebe, slavni knez-Lazare!
"Vala tebe na tvojoj zdravici,
"Na zdravici i na daru tvome;
"Al' ne vala na takoj besjedi,
"Jer, tako me vjera ne ubila!
"Ja nevjera nikad bio nisam,
"Nit' sam bio, niti 'cu kad biti,
"Nego sjutra mislim u Kosovu
"\Za ri"s'cansku vjeru poginuti,
"Nevjera ti sjedi uz koljeno,
"Ispod skuta pije ladno vino:
"A prokleti Vu"ce Brankovi'cu.
"\Sjutra jeste lijep Vidov danak,
"Vidje'cemo u polju Kosovu,
"Ko je vjera, ko li je nevjera
"A tako mi Boga velikoga!
"Ja 'cu oti'c' sjutra u Kosovo,
"I zakla'cu Turskog car-Murata,
"I sta'cu mu nogom pod groce;
"Ako li mi Bog i sre'ca dade,
"Te se zdravo u Kru"sevac vratim,
"Uvati'cu Vuka Brankovi'ca,
"Veza'cu ga uz to bojno koplje,
"Kao "zena kudjelj' uz preslicu,
"Nosi'cu ga u polje Kosovo."
|
|
|