|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Juri"si'c Janko
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Juri"si'c Janko
Ne"sto cvili u Stambolu gradu;
Da l' je guja, da l' je vila b'jela?
Nit' je guja, ni bijela vila,
No je junak Juri"si'cu Janko;
Ako cvili, i nevolja mu je:
Evo ima tri godine dana,
Ka' je Janko tame dopadnuo,
Bre tavnice cara tirjanina,
Tirjanskoga cara Sulejmana;
Jeste njemu tama dodijala,
Te on cvili jutrom i ve"cerom,
Dosadio studenu kamenu,
A nekmo li caru Sulejmanu.
Tad' dolazi care Sulejmane,
On dolazi tavnici na vrata,
Te dozivlje Juri"si'ca Janka:
"Kopilane, Juri"si'cu Janko!
"Koja ti je golema nevolja,
"Te ti cvili"s u mojoj tavnici?
"Al' si gladan, al' si o"zednio?
"Ali si se silan u"zelio,
"U"zelio mlade kaurkinje?"
Tad' govori Juri"si'cu Janko:
"Volja ti je, care, besjediti;
"Nit' sam gladan, nit' sam o"zednio;
"A mene su "zelje prolazile,
"Jo"s kako sam pao u tavnicu;
"No je mene tama dosadila.
"\Sultan:care, ako Boga znade"s!
"I"sti blaga, koliko ti drago,
"Pu"sti, care, kosti iz tavnice."
Al' govori care Sulejmane:
"Bre, kurvi'cu, Juri"si'cu Janko!
"Ne 'cu tebe pare ni dinara,
"No ti ho'cu, pravo da mi ka"ze"s,
"Koje ono bjehu tri vojvode,
""Stono moju krdisa"se vojsku,
"Kad ja idjah kroz Kosovo ravno?"
Tad' govori Juri"si'cu Janko:
"Voljan budi, care, govoriti,
"Kad me pita"s, pravo 'cu ti kazat':
""Stono bje"se najprva vojvoda,
""Sto veoma razgonja"se Turke,
"Nagonja"se u Lab i Sitnicu,
"Ono bje"se Kraljevi'cu Marko;
""Stono bje"se za njime vojvoda,
""Sto veoma s'jecija"se Turke,
"Ono bje"se neja"cak Ognjane,
"Mio sestri'c Kraljevi'ca Marka;
"A "sto bje"se tre'ca vojevoda,
""Stono sablju britku salomio,
"Pa na koplje nabija"se Turke,
"Preko sebe u Lab poteza"se,
"Poteza"se u Lab i Sitnicu,
"Ono bje"se Juri"si'cu Janko,
"Eto ti ga, care, u tavnici,
""Cini od njeg "sta je tebi drago."
Tad' govori care Sulejmane:
"Bre, kurvi'cu, Juri"si'cu Janko!
"Koju muku najvoli"s mu"citi,
"Onom 'cu ti du"su izvaditi:
"Ali voli"s po moru plivati,
"Ali voli"s na vatri goreti,
"Ali voli"s, da te rastrgnemo,
"Rastrgnemo konjma na repove?"
Tad' govori Juri"si'cu Janko:
"Voljan jesi, care, na besjedi;
"Nikom muke mile mu"cit' nisu,
"Ali ve'ce kad biti ne more:
"Nisam riba, da po moru plivam;
"Nisam drvo, da na vatri gorim;
"Kurva nisam, da me rastr"zete,
"Rastr"zete konjma na repove;
"No ja jesam junak od junaka:
"Daj mi, care, konja razlomljena,
"Nejahana trideset godina,
"Nejahana, na boj ne'cerana;
"I daj mene sablju postalicu,
"Nevadjenu trideset godina,
"Nevadjenu, na boj isno"senu,
"Koja se je rdjom proturila,
"Te s' iz kora izvadit' ne more;
"Pa me pusti u polje "siroko,
"A napusti dvjesta janji"cara,
"Neka mene na sabljam' raznesu,
"Nek poginem junak na juna"stvu.
To je njega care poslu"sao,
Dade njemu konja razlomljena,
Nejahana trideset godina,
Nejahana, na boj ne'cerana;
I Dade mu sablju postalicu,
Nevadjenu trideset godina,
Nevadjenu, na boj neno"senu,
Koja se je rdjom proturila,
Te s' iz kora izvadit' ne more;
Pa ga pusti u polje "siroko,
A za njime dvjesta janji"cara.
Kad se Janko konja dovatio,
Ljuto Janko konja udara"se,
A lju'ce mu konjic pobjegao,
Pobjegao poljem "sirokijem,
Za njim tr"ci dvjesta janji"cara.
Jedno Ture izmaknulo bilo,
Ne bi l' Janku ugrabilo glavu,
Da u cara uzima bak"si"sa:
Sustignulo Juri"si'ca Janka,
Kad se Janko vidje na nevolji,
On pomenu Boga istinoga,
O pojasa sablju potegao,
Izvadi se; ka' nova s kova"ca,
Pa do"ceka ono Ture mlado
A na sablju i na desnu ruku,
Udari ga po svil'nu pojasu.
Dvije pole sa konja pado"se.
Ture pade, a Janko dopade,
Pa sustala konja od\jahao,
Na Turskoga djoga uzjahao.
I uze mu sablju od pojasa,
Pa na Turke juri"s u"cinio
Pola ih je sabljom isjekao.
A pola ih caru opremio;
Pa otide poljem "sirokijem
Dvoru svome zdravo i veselo.
|
|
|