|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Jovan i divski starje"sina
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Jovan i divski starje"sina
(iz Crne gore) (II dio)
Kad na drumu carevome dodje,
Iz svijeta srete 'cirid"zije
I pred njima 'cirid"ziju Rada,
Dje 'ceraju "sezdeset tovarah
Sve na golo vina i "senice;
Jovan im se na put u"cinio,
I pred njima kapicu skinuo:
"Molim vi se, bra'co iz svijeta,
"Prodajte mi "sezdeset tovarah
"\Sve na golo vina i "senice,
"Da ja ranim odagnatu majku,
"Da vi platim "zutijem dukatom."
'Cirid"zije robu mu prodale;
No ga pita 'cirid"zija Rade:
"A tako ti, dijete Jovane!
"Dje je tvoja ostarala majka?"
Jovan majku u pe'cinu ka"ze;
Pa s' ondolen "snjima podignuo,
Kad daleko od pe'cine bili,
Ma pe'cinu bjehu ugledali,
I Jovana ugledala majka,
Pa se ona vrnu u pe'cinu,
Pa je divu rije"c govorila:
"Nu hod', dive, da mi promislimo,
"Evo ide dijete Jovane,
"Kako bismo njega izgubili,
"Pa mi tader da a"sikujemo."
A div joj je rije"c govorio:
"U"cini se bez nevolje bona;
"A kad dodje dijete Jovane,
"On se ho'ce majci prepanuti,
"Pa 'ce majku za ponude pitat':
""Bi li, majko, kakvijeh ponudah?" "
"Ti 'ce"s njemu ovako kazati:
""Ja bih, sinko, sa bukve jabuku
""Iz velike vode Kalad"zijnske;" "
"U vodu je nesita a"zdaha,
""Sto pro"zdire konje i junake,
"I kod nje su dva ljuta arslana,
""Sto iziju "zivoga junaka;
"Ne bi li ga pro"zdrla a"zdaha,
"Il' izjeli dva ljuti arslana."
Pa kad Jovan u pe'cinu dodje,
Ali bonu nahodio majku;
Sjede Jovan majci vi"se glave,
"Zalosne ga suze propanule:
"Kuku mene, moja mila majko!
"Bi li, majko, kakvijeh ponudah?"
Ona mu je rije"c govorila.
"Ja bih, sinko, sa bukve jabuku
"Iz velike vode Kalad"zijnske,
""Cini mi se, bi mi bolje bilo."
Sko"ci Jovan od zemlje na noge,
I Labuda svoga uzjahao,
Pa otide no'ci bez mjeseca,
Hitro Jovan k vodi dolazio,
I u vodu ugoni Labuda,
Te dofati sa bukve jabuku,
A kad bio ukraj vode ladne,
Opazi ga nesita a"zdaha,
Na Jovana uri"s u"cinjela,
Na sablju je Jovan do"cekuje,
I a"zdahi glavu okinuo;
Al' sko"ci"se dva silni arslana,
I veliku vodu zamuti"se,
A Jovanu ska"cu na Labuda,
Dijete je srca "zestokoga,
Oba ih je "ziva ufatio,
Labudu ih za rep savezao,
Povede ih zelenom planinom,
U pe'cinu majci dolazio,
I dade joj sa bukve jabuku.
Kad to vidje Jovanova majka,
Jovanu je rije"c govorila:
"O Jovane, da te, sinko, pitam:
"Bud sam ide"s zelenom planinom,
"Da t' ufate od gore hajduci,
"Da ti spute obadvije ruke,
"Bi l' ti i "sto zadr"zalo ruke?"
A Jovan joj tader govorio:
"Ja bih sva"sto, majko, raskinuo,
"Do prokleto drndarsko tetivo."
Kad to "cula Jovanova majka,
Ona sko"ci od zemlje na noge,
I tetivo hitro nalazila,
Pa je njemu ruke savezala
Od lakatah te do vrh nokatah,
Od nokatah lije krvca crna,
Pa je Jovan majci govorio:
"A za Boga, ostarala majko!
"Odrije"si moje b'jele ruke,
"Jer mi, majko, obje otpado"se."
Ona trnu od zemlje na noge,
Hitro diva iz pe'cine vika.
Brzo divski dodje starje"sina;
Od Jovana muku napravi"se:
Obadva mu oka izvadi"se,
Ba"ci"se ga ukraj od pe'cine.
Pa su ondje nojcu boravili.
Kada sjutra dan i zora dodje,
No se ku"cka s divom dogovara:
""Cuje"s li me, divski starje"sina!
"Ti dofati ludoga Jovana,
"\Slijepa ga na Labuda ba"ci,
"Povedi ga zelenom planinom,
"Te ga ba"ci u jamu studenu."
Sko"ci dive, dofati Jovana,
Kad ga dive bje"se dofatio,
Stade cika ludoga Jovana,
Pa ih kumi Bogom velikijem:
"Nemojte me u jamu ba"civat',
No me ba"c'te na drum u planinu."
No mu majka ni habera ne ma,
Ve'c je ona divu govorila:
"Ba"ci, dive, vraga i djavola."
Povede ga zelenom planinom,
Silnu jamu ukraj druma nadje,
Pa ga jami u dubljinu ba"ci.
Kud 'ce diva nesre'ca taknuti!
Ali je to Gospod naredio,
Te mu sveza nad jamu Labuda,
Pa otolen u pe'cinu podje.
Malo bilo, ni"sta ne stanulo,
Da je kome "zalost poslu"sati:
Stoji cika gojena Labuda,
Labud bije jamu kopitima
(Od kopitah cjepanice ska"cu),
Da dofati zubom gospodara;
Ali stade tutanj uz planinu:
Evo ide tridest 'cirid"zija
I pred njima 'cirid"zija Rade,
Kad pogleda ukraj druma puta,
Vi"sti Labud vi"s' luda Jovana,
No govori 'cirid"zija Rade:
"Nu vidjite, moja bra'co draga!
"Eno Labud ludoga Jovana,
"Dje mu pusti u planinu vi"sti,
"Bog zna, mu je Jovan poginuo;
"Haj'te, bra'co, da vidimo ondje."
|
|
|