|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Marko Kraljevi'c i k'ci kralja Arapskoga
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Marko Kraljevi'c i k'ci kralja Arapskoga
Pita majka Kraljevi'ca Marka:
"Ja moj sinko, Kraljevi'cu Marko!
""Sto ti gradi"s mloge zadu"zbine?
"Il' si te"sko Bogu zgrije"sio,
"Il' si ludo[47] blago zadobio?"
Veli njojzi od Prilipa Marko:
"Oj Boga mi, moja stara majko!
"Jednom bijah u zemlji Arapskoj,
"Pa uranih na vodu "catrnju,
"Da napojim mojega "Sarina;
"Kad ja dodjoh na vodu "catrnju,
"Al' na vodi dvanaest Arapa;
"Ja "s'cadijah, mati, preko reda
"Da napojim mojega "Sarina,
"Ne dade mi dvanaest Arapa;
"Mati moja, izvadismo kavgu:
"Ja potegoh te"sku topuzinu.
"Te udarih crna Arapina,
"Ja jednoga, mene jedanaest,
"Ja dvojicu, mene desetina,
"Ja trojicu, mene devetina,
"Ja "cetiri, a mene osmina,
"Ja petinu, a mene sedmina,
"Ja "sestinu, a mene "sestina;
""Sestina je mene nadvladala,
"\Sveza"se mi ruke naopako,
"Odvedo"se kralju Arapskome,
"Kralj me baci na dno u tavnicu,
"Ja tavnovah za sedam godina,
"Nit' ja znadoh, kad mi ljeto dodje,
"Nit ja znadoh, kad mi zima dodje,
"Osim jedno, moja stara majko:
"\Zimi bi se grudale djevojke,
"Probace mi po grudu snijega,
"Po tom znadem, da je do"sla zima;
"Ljeti bace stru"cak bosioka,
"Po tom znadem, da je ljeto, majko.
"A kad nasta osma godinica,
"Tavnica mi nije dodijala,
"Dodija mi Arapka djevojka,
"Mila 'cerca Kralja Arapskoga,
"Dolaze'ci jutrom i ve"cerom;
"Vi"ce mene na tavni"cki pend"zer:
""Ne trun', jadan, u tavnici, Marko!
""Ve'c daj mene tvoju vjeru tvrdu,
""Da 'ce"s mene uzet' za ljubovcu,
""Da izbavim tebe iz tavnice,
""Dobra tvoga iz podruma "Sarca,
""Pokupi'cu "zutijeh dukata,
""Bolan Marko, koliko ti drago.""
"Kad se, mati, vidjeh na nevolji,
"\Skinuh kapu, metnuh na koljeno,
"Pa se kunem kapi na koljenu:
""Tvrda vjera! ostavit' te ne 'cu,
""Tvrda vjera! prevarit' te ne 'cu;
""I sunce je vjerom prevrnulo,
""Te ne grije zimi k'o i ljeti,
""A ja vjerom prevrnuti ne 'cu.""
"To promisli Arapka djevojka,
"Promislila, da se kunem njojzi:
"Jedno ve"ce bje"se omrknulo,
"Otvori mi od tavnice vrata,
"Izvede me iz tavnice, majko,
"Dovede mi pomamna "Sarina,
"I jo"s sebe boljeg od "Sarina,
"Na obadva bisage dukata,
"Donese mi sablju okovanu;
"Otale se dovatismo konja
"I odosmo kroz zemlju Arapsku.
"Kade jutro bje"se osvanulo,
"I ja sjedoh, mati, otpo"civat
"A uza me Aralka djevojka,
"\Zagrli me crnijem rukama,
"Kad pogledah, moja stara majko,
"Ona crna, a bijeli zubi,
"To se mene mu"cno u"cinilo,
"Ja potegoh sablju okovanu,
"Udarih je po svilenu pasu,
"Kroz nju sablja, mati, prole'cela;
"Privatih se mojega "Sarina,
"Jo"s Arapci glava progovara:
""Bogom brate, Kraljevi'cu Marko!
""Nemoj, bolan, mene ostaviti!""
"Tu sam, mati, Bogu zgrije"sio,
"A veliko blago zadobio,
"Te ja gradim mloge zadu"zbine."
47) /"Ludo/ blago zadobio" zna"ci bez muke i /bez pameti,/ samo
sre'com, a mlogo blaga.
|
|
|