|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Marko Kraljevi'c i Arapin
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Marko Kraljevi'c i Arapin (I)
Kulu gradi crni Arapine,
Kulu gradi od dvadest tavana,
Ukraj sinjeg mora debeloga;
Kad je Arap kulu na"cinio,
Udario stakla u pend"zere,
Prestr(?)o je svilom i kadifom,
Pa je onda kuli govorio:
""Sto 'ce"s pusta u primorju, kulo?
"Kad po tebe nitko "setat' nema:
"Majke nemam, a sestrice nemam,
"A jo"ste se o"zenio nisam,
"Da po tebe ljuba moja "se'ce;
"Al' tako me ne rodila majka,
"Ve'c kobila, koja bedeviju,
"\Zaprosi'cu u cara djevojku;
"Jal' 'ce mi je care pokloniti,
"Jali 'ce mi na mejdan izi'ci."
To je Arap kuli izrekao,
Pa on odmah sitnu knjigu pi"se,
Te je "salje caru u Stambola:
"Gospodine, care od Stambola!
"Kod mora sam kulu na"cinio,
"Po njojzi mi nitko "setat' nema,
"A jo"ste se o"zenio nisam;
"Pokloni mi "s'cercu za ljubovcu;
"Ako l' mi je pokloniti ne 'ce"s,
"A ti hajde na mejdan juna"cki."
Dodje knjiga caru "cestitome,
Kada vidje, "sto mu knjiga ka"ze,
Stade care tra"zit" mejdand"zije,
Obe'cava blago nebrojeno,
Ko pogubi crnog Arapina.
Mejdand"zije mloge odlazi"se,
Al' Stambolu ni jedan ne dodje.
Nuto caru velike nevolje!
Ve'ce njemu nesta mejdand"zija,
Sve pogubi crni Arapine.
Ni tu nije goleme nevolje,
Al' s' opremi crni Arapine
Iz primorja sa bijele kule:
On s' obu"ce u ruho gospodsko,
A pripasa sablju okovanu,
Pa opremi sivu bedeviju:
Pote"ze joj sedmere kolane,
Zauzda je uzdom pozla'cenom,
Pa priveza "cador u terkiju,
I sa strane te"sku topuzinu;
Kobili se na ramena baci,
Pa uprti koplje ubojito,
Ode pravo bijelu Stambolu.
Kad je do"s'o pred Stambolska vrata,
Pred vratima koplje udario,
A za koplje svez'o bedeviju,
Pak razape bijela "cadora,
I na Stambol on nametnu namet:
Sve na no'ccu po jalovu ovcu
I furunu ljeba bijeloga,
Jedan "cabar "ze"zene rakije,
Po dva "cabra crvenoga vina,
I po jednu lijepu djevojku,
Te mu slu"zi crveniku vino,
A no'ci joj b'jelo lice ljubi,
Dnevi daje u zemlju Taliju,
Te uzima nebrojeno blago.
Tako dr"za tri meseca dana;
Ni tu nije golema zuluma;
Arap uzja tanku bedeviju,
Na'cera je kroz Stambol bijeli,
Dodje pravo pod careve dvore,
Vi"ce cara iz grla bijela:
"More care! izvodi djevojku."
Pa pote"ze te"sku topuzinu,
Njome lupa careve dvorove,
Sasu njemu stakla u pend"zere.
Kad se care vidje na nevolji,
Dade njemu curu na sramotu.
Sjede Arap svadbu utovarat':
"Do petnaest bijelijeh Dana,
"Dok otidem u primorje ravno,
"I sakupim kitu i svatove."
Pak posjede tanku bedeviju,
I otide u primorje ravno,
Da on kupi ki'cene svatove.
Kad to za"cu careva djevojka,
Cvili jadna, kako ljuta guja:
"Jaoh mene do Boga miloga!
"\Za koga sam lice odgajila!
"Da ga ljubi crni Arapine!"
U to doba i no'c omrknula;
San usnila gospodja carica,
Dje joj na snu "coek govorio:
"Ima, gospo, u dr"zavi va"soj
"Ravno polje "siroko Kosovo,
"I grad Prilip u polju Kosovu
"U Prilipu Kraljevi'cu Marko:
"Vale Marka, da je dobar junak;
"Po"slji knjigu Marku Kraljevi'cu,
"Posini ga Bogom istinijem,
"Obreci mu blago nebrojeno,
"Nek ti otme "s'cercu od Arapa "
Kad u jutru jutro osvanulo
Ona tr"ci caru gospodaru,
Te kazuje, "sta je u snu snila.
Kad je care r'je"ci razumijo,
Br"ze pi"se si'cana fermana,
Te ga "salje bijelu Prilipu,
Na koljeno Kraljevi'cu Marku:
"Bogom sinko, Kraljevi'cu Marko!
"Hodi mene bijelu Stambolu,
"Pogubi mi crnog Arapina,
"Da mi Arap ne vodi djevojku,
"Da'cu tebe tri tovara blaga."
Ferman ode Kraljevi'cu Marku,
Kada Marko si'can ferman primi,
I kad vidje, "sta s' u njemu pi"se,
On govori carskom tatarinu:
"Idi s Bogom, carev tatarine!
"Pozdravi mi cara poo"cima:
"Ja ne smijem na Arapa do'ci;
"Arapin je junak na mejdanu;
"Kad mi uzme sa ramena glavu,
""Sto 'ce mene tri tovara blaga"
Ode tatar caru "cestitome,
Te kazuje, "sta je rek'o Marko.
Kad to "cula carica gospodja,
Ona gradi drugu sitnu knjigu,
Te je "salje Kraljevi'cu Marku:
"Bogom sinko, Kraljevi'cu Marko!
"Ne daj mene "s'cercu Arapinu,
"Evo tebe pet tovara blaga."
|
|
|