|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Marko Kraljevi'c i Arapin
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Marko Kraljevi'c i Arapin (II)
Knjigu primi Kraljevi'cu Marko,
Kada vidje, "sto se u njoj pi"se,
On govori carskom tatarinu:
"Idi natrag, carev tatarine!
"Idi ka"zi mojoj pomateri:
"Ja ne smijem na Arapa do'ci;
"Arapin je junak na mejdanu,
"\Skinu'ce mi glavu sa ramena;
"A ja volim moju rusu glavu,
"Neg' sve blago cara "cestitoga."
Ode tatar i kaza carici,
"Sto je rek'o Kraljevi'cu Marko.
Kad to za"cu careva djevojka,
Sko"ci mlada na noge lagane,
Pak dovati pero i hartiju,
U lice je perom udarila,
Od obraza krvi otvorila,
Marku sitnu knjigu napisala:
"bogom brate, Kraljevi'cu Marko!
"Bratimim te Bogom istinijem,
"I kumim te bogom istinijem
"I va"sijem svetijem Jovanom,
"Ne daj mene crnu Arapinu,
"Evo tebe sedam tovar' blaga,
"I evo ti sedam bo"s"caluka,
"Nit' su tkani, niti su predeni,
"Ni u sitno brdo uvodjeni,
"Ve'c od "cista zlata saljevani
"I da'cu ti od zlata siniju,
"Na siniji opletena guja,
"Povisoko glavu izdignula,
"U zubima dr"zi dragi kamen,
"Pored kog se vidi ve"cerati
"U po no'ci, kao u po dana,
"I da'cu ti sablju okovanu,
"Na kojoj su tri bal"caka zlatna
"I u njima tri draga kamena
"(Valja sablja tri careva grada),
"Jo"s 'cu carev pe"cat udariti,
"Da te vezir pogubit' ne mo"ze
"Dok "cestitog cara ne zapita."
Posla Marku knjigu po tataru;
Kada Marku sitna kanta dodje,
Te on vidje, "sto mu knjiga ka"ze,
Onda stade Marko govoriti:
"Jaoh mene, moja posestrimo!
"\Zlo je do'ci, a gore ne po'ci.
"Da s' ne bojim cara i carice,
"Ja se bojim Boga i Jovana;
"Ba"s 'cu po'ci, da ne 'cu ni do'ci."
On opremi natrag tatarina,
Nit' mu re"ce do'ci, ni ne do'ci,
A on ode na tananu kulu,
Te obla"ci na se odijelo:
A na ple'ci 'curak od kurjaka,
A na glavu kapu od kurjaka;
Pa pripasa sablju okovanu,
Jo"ste uze koplje ubojito;
I on sidje u podrume "Sarcu,
Pote"ze mu sedmere kolane;
Pa nato"ci jedan mijsh vina,
Objesi ga "Sarcu s desne strane,
A s lijeve te"sku topuzinu,
Da ne kriva ni tamo ni. amo,
Tad' se baci "Sarcu na ramena,
Ode pravo bijelu Stambolu
Kada dodje bijelu Stambolu,
On ne ide caru ni veziru,
Ve'ce ide u Novoga hana,
U hanu je konak u"cinio.
Kad je bilo ispred tavne no'ci,
On povede "Sarca na jezero,
Da ga ladne napoji vodice,
Al' mu "Sarac vode piti ne 'ce,
Ve'c pogleda "cesto oko sebe,
Al' eto ti Turkinje djevojke.
Pokrila se z"cadjenom maramom,
Kako dodje na jezero mlada,
Pokloni se zelenu jezeru,
Pak jezeru stade besjediti
"Bo"zja pomo'c, zeleno jezero!
"Bo"zja pomo'c, moja ku'co vje"cna!
"U tebe 'cu vijek vjekovati,
"Uda'cu se za tebe, jezero,
"Volim za te, aego za Arapa."
Javi joj se Kraljevi'cu Marko:
"Oj gospodjo, Turkinjo djevojko!
""Sto nagoni tebe u jezero?
"\Za "sto l' 'ce"s se udat' za jezero?
"Kakva ti je golema nevolja?"
Progovara Turkinja djevojka:
"Prodji me se, gola dervi"sino!
""Sto me pita"s, kad pomo'c' ne mo"ze"s?"
Sve mu kaza od kraja do konca,
Od "sta mlada bje"zi u jezero:
"Najposlije kaza"se mi Marka
"U Prilipu gradu bijelome,
"I kaza"se, da je junak Marko,
"Da bi mog'o Arapa zgubiti;
"Ja sam njega Bogom bratimila,
"I kumila svetijem Jovanom,
"I dare mu mloge obricala;
"No zaludu! ne "s'ce do'ci Marko,
"Ne "s'ce do'ci, ne do"sao majci!"
Al' govori Kraljevi'cu Marko:
"Ne kuni me, moja posestrimo!
"Ja sam glavom Kraljevi'cu Marko."
Kad to za"cu lijepa djevojka,
Objesi se Marku oko vrata:
"Bogom brate, Kraljevi'cu Marko!
"Ne daj mene crnu Arapinu."
Re"ce njojzi Kraljevi'cu Marko:
"Posestrimo, Turkinjo djevojko!
"Dok je mene i na mene glave,
"Ne dam tebe crnom Arapinu;
"Nemoj drugom kazivati za me,
"Ve'ce ka"zi caru i carici,
"Nek mi "stogodj za ve"ceru spreme,
"Al' neka mi vina ne omale,
"Nek mi po"slju u Novoga hana;
"Kad Arapin sa svatovi dodje,
"Neka njega l'jepo do"cekaju,
"I nek tebe dadu Arapinu,
"Da u dvoru ne zame'ce kavge,
"A ja znadem, dje 'cu te oteti,
"Ako Bog da i sre'ca juna"cka."
|
|
|