|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Marko Kraljevi'c i Arapin
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Marko Kraljevi'c i Arapin (III)
A djevojka u careve dvore,
Pa kazuje caru i carici,
Da je do"s'o Kraljevi'cu Marko;
Kad to za"cu care i carica,
Spremi"se mu gospodsku ve"ceru,
I spremi"se crvenoga vina,
I posla"se u Novoga hana.
Sjede Marko piti rujno vino,
A Stambol se stade zatvorati;
Dodj' hand"zija, da zatvori vrata,
Pita njega Kraljevi'cu Marko:
""Sto se tako rano zatvorate?"
Hand"zija mu pravo kaziva"se:
"Oj Boga mi, neznani juna"ce!
"Arapin je "s'cercu isprosio
"Na sramotu u cara na"sega,
"Ve"ceras 'ce do'ci po djevojku;
"Od njegova straha velikoga
"Mi se tako rano zatvoramo."
Ne da Marko zatvoriti vrata,
Ve'c on stade, da vidi Arapa
I njegove ki'cene svatove.
Stade jeka bijela Stambola,
Al' eto ti crna Arapina
Na kobili tankoj bedeviji,
I za njime pet stotina svata,
Pet stotina crnijeh Arapa:
Arap djever, stari svat Arapin,
A Arapin crni mlado"zenja;
Ska"ce pusta pod njim bedevija,
Ispod nogu kamen izlije'ce,
Te razbija hane i du'cane!
Kad su bili ispred Novog hana,
Onda Arap sam sebe govori:
"Bo"ze mili! "cuda velikoga!
"\Cijel Stambol jeste pozatvoran
"Od mojega straha velikoga,
"Osim vrata od Novoga hana!
"Da l' u njemu nidje nikog nema?
"Da l' je kako ludo i manito,
"Koje jo"ste za moj strah ne znade?"
Ode Arap pred careve dvore,
I tu tavnu no'ccu preno'ci"se.
Kad u jutru jutro osvanulo,
Car izvede Arapu djevojku,
I opremi ruho djevoja"cko:
Natovari dvanaest tovara.
Podje Arap kroz Stambol bijeli
Sa djevojkom i sa svatovima;
Kad su bili ispred Nova hana,
Opet hanska vrata otvorena;
Arap nagna tanku bedeviju,
Da pogleda, tko ima u hanu;
Marko sjedi nasred Novog hana,
Te on pije crveniku vino,
Ne pije ga "cim se vino pije,
Ve'c ledjenom od dvanaest oka,
Pola pije, pola "Sarcu daje;
"S'ca"se Arap da zametne kavgu,
Ali "Sarac svezan na vratima,
Ne dade mu unutra ui'ci,
Ve'c kobilu bije po rebrima.
Arapin se u svatove vrati,
Pa odo"se niz Stambol-"car"siju.
Tada usta Kraljevi'cu Marko,
On izvrati 'curak od kurjaka,
I izvrati kapu od kurjaka;
Svome "Sarcu pote"ze kolane,
Pa objesi mje"sinu sa vinom,
S druge strane te"sku topuzinu,
Da ne kriva ni tamo ni amo;
On uzima koplje ubojito,
Pak se ska"ce "Sarcu na ramena,
I"s'cera ga na Stambol-"car"siju.
Kada sti"ze Arapske svatove,
Odmah stade zametati kavgu
I progonit' stra"znje mimo prve;
Kad do'cera "Sarca do djevojke,
On pogubi kuma i djevera.
Glas dopade crnom Arapinu:
"\Zla ti sre'ca, crni Arapine!
"\Sti"ze junak u tvoje svatove;
"Konj mu nije konji kakvino su,
"Ve'ce "saren, kako i gove"ce;
"Nit' je junak k'o "sto su junaci:
"Na njemu je 'curak od kurjaka,
"Na glavi mu kapa od kurjaka,
"Ne"sto mu se u zubima crni
"Kao jagnje od pola godine;
"Kako sti"ze, on zametnu kavgu,
"I progoni stra"znje mimo prve,
"Pogubi ti kuma i djevera."
Vrati Arap sivu bedeviju,
Pa govori Kraljevi'cu Marku:
"\Zla ti sre'ca, neznani juna"ce!
"Koji te je djavo navratio,
"Da ti dodje"s u moje svatove,
"Da pogubi"s kuma i djevera?
"Ili si lud i ni"sta ne znade"s?
"Il' si silan, pak si poludio?
"Ili ti je "zivot omrznuo?
"A tako mi moje vjere tvrde!
"Potegnu'cu dizgen bedeviji,
"\Sedam 'cu te puta presko"citi,
"\Sedam otud, a sedam odovud,
"Pak 'cu onda tebe odsje'c glavu."
Al' govori Kraljevi'cu Marko:
"Bre ne la"zi, crni Arapine!
"Ako Bog da i sre'ca juna"cka,
"Ti do mene ni dosko"cit' ne 'ce"s,
"A kamo li mene presko"citi!"
Al' da vidi"s crnog Arapina!
Kad pokupi dizgan bedeviji,
Pak je ud'ri o"strom bakra"clijom,
Doista ga presko"citi "s'ca"se;
Al' ne dade "Sarac od mejdana,
Ve'c se prope on na noge stra"znje,
I kobilu na prednje do"ceka,
I malo je dovati zubima,
Te joj uvo desno odadrije,
Sva kobila u krvi ogreznu.
Da je kome stati, te vidjeti,
Kad udari junak na junaka:
Crni Arap na Kralji'ca Marka!
Niti mo"ze pogubiti Marka,
Nit' se dade Arap pogubiti;
Stoji zveka britkijeh sabalja.
'Cera"se se "cetiri sahata;
Kada vidje crni Arapine,
Da 'ce njega osvojiti Marko,
On okrenu tanku bedeviju,
Pa pobje"ze kroz Stambol-"car"siju.
Za njime se naturio Marko;
Al' je brza pusta bedevija,
Brza mu je, kao gorska vila,
I tija"se da ute"ce "Sarcu;
Pade Marku na um topuzina,
Pak zaljulja pokraj sebe njome,
Sti"z' Arapa medju ple'ci "zive,
Arap pade, a Marko dopade,
Odsije"ce od Arapa glavu,
I uvati tanku bedeviju;
On se vrati kroz Stambol-"car"siju,
Al' od svata nigdje nikog nema,
Sama stoji lijepa djevojka,
I oko nje dvanaest tovara
Lijepoga ruha djevoja"ckog.
Vrati Marko lijepu djevojku,
Odvede je u careve dvore,
Pa govori caru "cestitome:
"Eto , care, lijepe djevojke,
"A eto ti od Arapa glave,
"A eto ti dvanaest tovara
""Sto s' spremio ruha uz djevojku."
Pa on vrati svojega "Sarina,
Ode pravo bijelu Prilipu.
Kad u jutru jutro osvanulo,
Sprema care sedam tovar' blaga,
A djevojka sedam bo"s"caluka,
Nit' su tkani, niti su predeni,
Ni u sitno brdo uvodjeni,
Ve'c od "cista zlata saljevani;
Posla"se mu od zlata siniju,
Na siniji ispletena guja,
Povisoka glavu izdignula,
U zubima dr"zi dragi kamen,
Kod koga se vidi ve"cerati
U po no'ci, kao u po dana;
Posla"se mu sablju okovanu,
Na kojoj su tri bal"caka zlatna,
I u njima tri draga kamena,
I medj' njima carev pe"cat stoji,
Da ga vezir pogubit' ne mo"ze,
Dok "cestitog cara ne zapita;
Sve posla"se Kraljevi'cu Marku:
"Eto, Marko, blaga nekoliko;
"Ako l' tebe ponestane blaga,
"Opet dodji poo"cimu tvome."
|
|
|