Napomena: U Be"cu 1853., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Pri"caju ljudi da je u stara vremena bio nekakav silan "coek koji se nikad Bogu ne molja"se, ni u crkvu ida"se, niti se po zakonu ispovijeda"se ni pri"ce"s'civa"se, nego u svaka bezakonja upada"se, da je cijeli grad od njega na jadima bio. Od vi"se sile nije htio o"zeniti se kao "sto Gospod Bog zapovijeda, nego naumi da vjen"ca a"zdaju kako 'ce vi"se zlo "ciniti, i uputi se u nekaku pustinju dje su stra"sna jezera, ali ne pogodi puta, i tako ga no'c stigne te u nekakoj pe'cini zano'ci. Tek "sto zaspao bje"se, "cuje u pe'cini klopot svakojakijeh veriga, tutnjavinu kao gromovi, dok u tome i probudi se. Kad evo ti na jedan put svanu u pe'cini kao dan, i tu"sta i tama od svake vrste ljudi, crnijeh, crljenijeh i "zutijeh, u razli"cite haljine obu"ceni, a pred njima jedan starac bijele kose i brade kao ovca, na dvije dvorogaste "sljake, koji mu re"ce: "koji si ti?" A on mu u strahu odgovori: "Putnik iz daleke zemlje, i va"s drug." Na to mu starac odgovori:" Ako si na"s, treba da se pobratimi"s sa mnom, ako "zeli"s sre'can da bude"s." On na to pristane i pobratimi se sa starcem. Po"sto se pobratimi"se, re"ce mu starac: "E pobratime, sad da se darujemo, ja 'cu tebe darovati snagu i blago, a ti mene za oba ova dara samo svoju du"su." Ovi "covjek premda je bio opak, opet promisli ho'ce li dati svoju du"su, ali ga strah nagna, te se darova"se. Starac zapahnu njega duhom, te u oni "cas ste"ce krila, rep i male ro"s"ci'ce na glavi, i dade mu jedan "stap dvorogi, crljen kao vatra, govore'ci mu: "Evo ti ovi "stap, kad ti godj bude potreba od novaca, njime u "stogodj kucne"s ondole 'ce izlaziti na stotine onake aspre kake ti namijeni"s." Obraduje se ovi "covjek, te ujutro kad svane odvoji se od pobratima te onaki kakav je krenu, i idav"si za dugo po"cine pod jednijem velikijem kamenom, pa po"cne da ku"sa sre'cu u "stapu. Kucne njim u kam govore'ci: "\Sve "zuti cekini da budu!" I cekini iz kamena poreva"se tako da njega pritisko"se i zamalo ne udavi"se, a on zavika: "Pobratime! pobratime! pogiboh!" U to dole'ce mu pobratim govore'ci"Evo me, "sta je?" A on mu odgovori: "Evo pritisko"se me cekini, ho'ce da me udave." A pobratim mu re"ce: "Reci: ""dosta ve'c"", pa ne 'ce vi"se izlaziti." Po "sto on re"ce: "dosta ve'c" i cekini prestado"se izlaziti, re"ce mu starac: "Uzmi koliko mo"ze"s, pak hajde od mjesta do mjesta, te kupuj du"se za blago." Onda on oprostiv"si se s pobratimom uputi se te k jednome gradu. Kad dodje na jednu raskrsnicu na jedan put nestade aspri s ple'ci; on se obazre i ugleda jednoga kaludjera na jednome 'co"sku dje sjedi i brojanice u rukama dr"zi. "Ha!" re"ce sam u sebi "idem onoga kaludjera prevariti i ho'cu da iz njega cekini izviru." Pa se primakne kaludjeru i kucne ga "stapom govore'ci: "\Sve cekini i talijeri." Ali na mjesto aspri rastopi mu se "stap u ruci, a kaludjer prekrsti one brojanice pak mu ih nata"ce na glavu i re"ce: "Da vaskrsne Bog!" I on se u oni "cas strese i provr"ze se "covjekom kakav je i bio Ondar mu kaludjer re"ce: "O Hri"s'canine! Hri"s'canine! pokaj se od svojijeh grijehova, i moli se Bogu i zahvali mu koji je "cuo pla"c roditelja tvojijeh na nebu u oni "cas kad si du"su svoju prodao, pak se prodji djavoljijeh aspri, nego se trudi." "Coek mu se pokloni, zahvali i u ruku ga poljubi pa ode doma i pokaja se i kao pravi Hri"s'canin do duboke starosti "zivlje. I Bog s nama!