Napomena: U Be"cu 1853., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Ima"se nekakav car "zenu koju preko na"cina milova"se. Oni od svoga srca nemadijahu ni"sta drugo do jednu jedinicu "s'cer, koja ve'c bje"se prispjela za udaju. Ova carica razboli se i kad vidi da ne 'ce ostati, nego da 'ce umrijeti, zazove mu"za cara, i suze rone'ci, na "cetiri oka re"ce mu: "Evo se pribli"zila po"sljednja ura moje "ca"se, i ja 'cu umrijeti pridje no tre'ci kokoti zapoju, i ja znam da se ti ne mo"ze"s pro'ci da se ne "zeni"s, i bila ti sre'ca! i prosto ti bilo od Boga i od mene gre"snice! ali tako ti ovoga i onoga svijeta, "cuj me i poslu"saj me "sto 'cu ti re'ci: evo ti prsten, i koju djevojku nadje"s i isprosi"s, nemoj je vjen"cati ako joj ovi prsten ne uzme dobro na prvi prst desne ruke, i zaklinjem te po triput od neba do zemlje, da onu djevojku sebe vjen"ca"s mjesto mene kojoj pristane najljep"se na ruku, a ako me ne poslu"sa"s, sve "sto radio i o "cemu se Bogu molio sve ti uzalud i naopako obr"silo, i od tebe ne ostalo traga." Car joj se obe'ca i zakune da ne 'ce vjen"cati nikakve djevojke ako joj dobro ne uzide oni prsten, i ako je ne bi na"sao, da se ne 'ce ni o"zeniti. Carica mu na to odgovori: "Na'ci 'ce"s je, samo ne prestupi kletve da te ljuta zmija ne uvjede," i tek "sto ovo izre"ce, izdahnu. Car po smrti "zeninoj po"slje sluge po onome gradu da obiduju sve djevojke ho'ce li kojoj oni prsten dobro i'ci, ali kad u gradu ne nadjo"se, posla ih po bijelome svijetu da tra"ze eda bi se po sre'ci koja na"sla, ali sve zaludu. Sluge se vrnu"se nakom toliko sile vremena i ka"zu caru da u svijetu djevojke ne nadjo"se kojoj ne bi ili prevelik ili preuzak ovi prsten. Car se na "cudu nadje "sta 'ce kako li 'ce: htio bi se "zeniti, a djevojke nema, htio bi kletvu prestupiti, ali ne smije od straha da ga ne postigne, i onako uzmu"cen u mislima, baci oni prsten, te dje 'ce? nego odsko"ci s doline te njegovoj istoj "s'ceri na skut, a ona vide'ci zlatni i lijepi prsten, uzme ga te stavi na prvi prst od desne ruke, i pru"zaju'ci ruku put svoga oca re"ce mu: "Vidji tata, kako mi lijepo stoji." Kad vidje car, onesvjesnu od "cuda, i za cijelo po dana razabrati se nije mogao, dok njegova "s'cer u to sko"ci i kao da ga rukama potkrijepi i zagrli, po"cne od "zalosti nad njim plakati, dok se na jedan put osvijesti i re"ce "s'ceri: "Ti si moja "zena, tako je zar Bog osudio, i ti 'ce"s biti carica mjesto svoje pokojne matere." "S'cer mu se stane "cuditi "sta zbori, i kao za luda i nesvijesna "coeka cijeniti ga, ali nakom dugoga prepiranja vidje ve'c da nije kudj kamo, te ona "sta 'ce, da je otac ne vjen"ca i da pas pasu kao prikazanije ne kazuje, naumi da ubije sama sebe, te tako i u"cini: uzme o"cin hand"zar te njime sama sebe usred srca. Otac po"sto vidje poru"ci za bajalicu te mu ona re"ce: "Evo ti svirala, pak joj nad glavom sviri od "zraka do mraka, i o"zivlje'ce ti." Car tako i u"cini, i teke stane zvijukati okolo mrtve "s'ceri, ona sjede, a otac je zagrli i odmah naredi da se sjutradan pripravi "sto treba za svadbu. Kad "s'cer ovo do"cuje, uzme o"cinu sablju te sama sebe lijevu ruku osije"ce, a desnu u ognju izgori. U jutru sluge pripravljaju svadbu, a jedan od njih doka"ze caru kako mu je vidio "s'cer bez, ruka. Otac joj pote"ce i kad je vidi, opet br"ze bolje za bajalicu, te mu ona da nekakve trave, i teke joj ru"cne pateljke namaza, izniko"se ruke kakve su i bile. Car ondar stavi "s'cer pod stra"zu da ne bi opet "sto od svoga "zivota sama sebi u"cinila, te tako ne mogu'ci ve'c ni"sta, "setaju'ci se tamo amo kroz kamaru ugleda negdje u nekakvome 'co"sku od ku'ce nekakav "stap vas od suhoga zlata, na kojemu pi"se krvavijem slovima: "Ne ti"ci me." Ona se za"cudi "sta to mo"ze biti, prihvati "stap u ruke, i tek "sto ga po"ce prevrtati preko prsta od ruke, u oni isti "cas ona se prometnu ovca, i po"ce kroz ku'cu blejati. Kad vidje"se sluge, svi se od straha i od "cuda prepado"se i pobjego"se kazuju'ci caru, dok i sam car vidje, i br"ze bolje opet za bajalicu, a ona mu odgovori da lijeka ne zna nikakoga, nego da druge bajalice dobavlja. Car po tom hodja"se na mnoge bajalice, ali mu svaka odgovori da tome lijeka ne zna i tako ne mogu'ci "s'ceri svoje povratiti, vi"se se ne o"zeni. Po tom je ovca svedjer uz cara skakutala i blejala, a on je njivio i gojio kao svoje dijete, i kad car umre, u oni dan umre i ovca.