Up First Prev Next Last
Naslov: Ko umije, njemu dvije
Napomena: U Be"cu 1853., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Bio stric i sinovac, pa re"ce jedno'c sinovac stricu: "Hajde, striko, da
idemo u "cetu." Stric pristane i podju. Idu'ci putem sustignu jednoga "coeka
dje vodi dva brava na uzlici. Tada re"ce sinovac stricu: "Hajde da
ukrademo ona dva brava." A stric mu odgovori: "Kako 'cemo, jadan bio,
ukrasti, kad ih vodi za uzlicu?" A on mu re"ce: "Lasno 'cemo ih ukrasti,
pusti ti mene." Pa onda otide pobrzo naprijed, pa izuje jedan opanak, pa
ga baci na put kuda 'ce udariti onaj s bravima, pa se sakrije ukraj puta.
Kad naljeze onaj "sto 'cera dva brava, digne opanak pa ga opet baci
govore'ci: ""Sto 'ce mi ovi jedan?" "Cuv"si to sinovac otr"ci opet naprijed,
pa i drugi opanak izuje i baci na put, pa se opet sakrije. Kad onaj s
bravima opet naljeze, i vidi jo"s jedan opanak, onda mu bude "zao "sto onaj
prvi nije uzeo, pa sve"ze svoja dva brava kraj puta za jedno drvo, pa se
povrne da ga uzme, da oba sastavi. U tome se oni pri"suma pa odrije"si dva
brava i odvede stricu. Poslije toga podju dalje stric i sinovac da "cetuju.
Idu'ci tako vide jednoga "coeka dje ore njivu su dva vola. Tada re"ce sinovac
stricu: "Hajde da mu ukrademo jednoga vola iz rala." A stric mu
odgovori: "Kako 'cemo, jadan bio, ukrasti vola ispred "coeka?" A on re"ce:
"Lasno 'cemo ukrasti. No podji na oni kamen pa sjedi i vi"ci jednako:
"""cudim se,"" pa kad on dodje k tebi da te pita "cemu se "cudi"s, a ti mu
ka"zi da se "cudi"s njemu "sto ore na jednom volu." Stric poslu"sa sinovca,
otide i sjedne na kamen pa ga stane vika: ""Cudim se! "cudim se!" Kad se
onome "coeku "sto ora"se ve'c dodija slu"saju'ci ga, ustavi volove, pa otide i
upita ga: ""Cemu se "cudi"s, jadan bio?" A onaj mu s kamena odgovori:
""Cudim se tebe "sto ore"s s jednijem volom." A ora"c mu odgovori: "Ne orem
sjednijem nego su dva." Pa se br"ze bolje vrati k ralu da vidi jesu li mu
obadva vola, kad tamo, a sinovac se pri"sumao i ukrao vola iz rala. Tako
stric i sinovac u'ceraju vola i dva brava. Idu'ci otole dodju na jednu
pe'cinu. Ondje stanu pa zakolju jednoga brava, ogule ga i pripeku. A po"sto
ga ispeku, onda stric re"ce sinovcu: "Hajde da jedemo." A sinovac mu
odgovori: "\Sad 'cemo, striko, dok se malo ohladi. Nego dokle mi hajde da
se pla"simo, pa koji koga popla"si onaj prvi da po"cne jesti." Stric
pristane na to, pa izidje pred pe'cinu i stane baukati: "Bau! bau! bau!" A
sinovac mu odgovori iz pe'cine: "Ne bojim ti se ja baukanja; ti si,
striko." Tada udje stric unutra, a sinovac izidje na polje pa uzme mje"sinu
od zaklanoga brava, te je napu"se pa udri po njoj palicom i vi"ci: "Jaoh za
Boga! nijesam ja, nego striko." Stric u pe'cini kad to za"cuje, prepadne
se misle'ci da je do"sao onaj "sto su mu brave ukrali, pa na drugu stranu
bje"zi doma bez ni"sta, i tako sinovcu ostane, sve.
Ko umije, njemu dvije.
|
|