Cyrillic     Latinic     IPP     KASC  
Up First Prev Next Last

Naslov: Ba"s "Celik (IV)

Napomena: U Be"cu 1870., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Onda carevi'c uzme perce pa podje tra"ziti Ba"s "Celika. Putuju'ci tako za dugo po svijetu dodje u tre'cu varo"s, kako udje u varo"s, al' eto ti djevojke pa povi"ce sa "cardaka: "Od\ja"si konja pa hodi u avliju." Carevi'c svrata konja pa upravo u avliju, kad tamo al' evo ti njegove sestre najmladje, ruke "sire, pa se u lica ljube, vodi brata na kulu a konja u arove. Brat je pita: "\Za koga si se, sestro, ti udala, koji je tvoj "coek?" Ona mu odgovori: "Moj je "coek car orlujski za njega sam se udala." Kad car dodje u ve"ce ku'ci, "zena ga do"ceka a on ni re"ci, nego veli: "Ko je ovd\je u dvor od ljudi do"sao, kazuj odmah!" Ona mu odgovori: "Nije niko", pa po"cnu ve"cerati. Onda mu "zena veli: "Da li bi ti "stogodj mojoj bra'ci u"cinio, da odkud dodju?" Car joj re"ce: "Ja bi najstarijeg ti i srednjeg brata ubio, a najmladjeg ne bi; njemu bi i u pomo'c svakad pritekao, kad bi mogao." Onda ona caru ka"ze: "Evo onaj moj najmladji brat a tvoj "surak do"sao da me vidi." Onda car zapovjedi da ga predanj dovedu, do"ceka ga na noge pa se "snjime poljubi i re"ce mu: "Dobro do"sao, "suro!" A taj njemu odgovori: "Bolje tebe na"sao, zete!" Pa odmah sjednu ve"cerati. Za ve"cerom se razgovaraju o sva"cemu, i naposljetku carevi'c ka"ze da ide Ba"s "Celika da tra"zi. Kad to za"cu car orlujski, stane ga odvra'cati govore'ci mu: "Prodji se ti, "suro, toga djavoljeg vraga, i ne idi tijem putem, nego ostani ovd\je kod mene, bi'ce"s svega zadovoljan." Ali carev sin to ne slu"sa, nego sjutra dan kako svane opremi se i podje dalje tra"ziti Ba"s "Celika. Onda car orlujski kad vidi da ga odvratiti ne mo"ze, izvadi jedno perce pa ga dade "suri, "na" veli ""suro, kad ti bude nevolja, ti ukre"si vatru pa ga zapali, ja 'cu ti onda s mojijem orlovima odmah u pomo'c do'ci." Carevi'c uzme perce i podje tra"ziti Ba"s "Celika. Putuju'ci po svijetu od grada do grada tako sve dalje i dalje najposlije nadje svoju "zenu u jednoj pe'cini. "Zena kako ga vidi, za"cudi se pa mu re"ce: "\Za Boga, "coj"ce, od kud ti ovd\je?" A on joj sve po istini ka"ze, i veli: "Bje"zi, "zeno, da bje"zimo!" No ona mu na to odgovori: "Kud 'ce"s, kad 'ce nas Ba"s "Celik sti'ci odmah, pa 'ce" veli "tebe pogubiti a mene vratiti. Carevi'c znaju'ci da ima jo"s "tri vjekova da "zivi, nagovori "zenu da bje"ze, pa tako i u"cine. No kad oni po"cnu bjegati, Ba"s "Celik to dozna pa br"ze potr"ci i carevi'ca stigne pa povi"ce: "E carevi'cu, zar ti ukrade "zenu", pa mu "zenu otme i ka"ze: "Ja ti sad "zivot pra"stam, jer znam da sam ti kazao, da 'cu ti dati tri "zivota, pa sad idi, ama vi"se za "zenu nemoj da se vra'ca"s, jer 'ce"s poginuti." Po"sto to re"ce Ba"s "Celik, odvede "zenu sa sobom, a carevi'c opet ostane sam ne znaju'ci "sto 'ce. Najposlije se rije"si da na novo ide za "zenu svoju. Kad dodje blizu one pe'cine, ulu"ci priliku kad Ba"s "Celik bude oti"sao, pa "zenu opet povede sa sobom da bje"ze. No Ba"s "Celik odmah to dozna, pa potr"ci i carevi'ca stigne pa povadi strijelu i povi"ce: "Voli"s li" veli "da te ustrijelim ili da te sabljom posije"cem?" Carevi'c stane se moliti, i Ba"s "Celik mu re"ce: "Ja ti sad i drugi "zivot poklanjam, no ti ka"zem da se vi"se ne usudi"s da se za "zenu vrata"s, jer ne'cu vi"se da poklanjam "zivot, no 'cu te na mjestu pogubiti." Po"sto to re"ce, uzme "zenu pa je odvede, a carevi'c opet ostane sam misle'ci sve jednako, kako bi "zenu svoju izbavio. Najposlije sam sebi ka"ze: "A "sto bi se Ba"s-"Celika bojao, kad jo"s imam dva "zivota, jedan "sto mi je on poklonio, a jedan moj?" pa zaklju"ci da se sjutra "zeni povrati, kad Ba"s "Celika nije bilo kod nje: "Hajde" veli "da idemo bje"zati." Ona ga razbija"se da im nije vajde bje"zati, jer 'ce ih sti'ci, no "coek njen primora je, pa po"cnu bje"zati, a Ba"s "Celik brzo ih stigne pa povi"ce: ""Cekaj, ja ti vi"se ne pra"stam!" Carevi'c se prepane i po"cne ga moliti da mu oprosti, ali Ba"s "Celik re"ce mu: "\Zna"s li da sam ti kazao da 'cu ti pokloniti tri vijeka? eto sad ti tre'ci poklanjam, i vi"se "zivota od mene nema"s, nego idi ku'ci, i nemoj "zivot svoj "sto ti ga je Bog dao da izgubi"s." Carevi'c vide'ci da protiv ove sile ne mo"ze ni"sta, podje ku'ci, no jednako mi"slja"se kako bi "zenu svoju Ba"s "Celiku oteo, dok mu na jedanput padne na um, "sto su mu zetovi kazali, kad mu je svaki od njih po jedno perce dao. Onda re"ce sam sebi: "Ho'cu ba"s i "cetvrti put da se vratim da "zenu moju povratim, pa ako mi bude do nevolje, onda 'cu pera da zapalim da mi zetovi u pomo'c dodju," pa se odmah digne i opet se vrati onoj pe'cini, dje Ba"s "Celik dr"za"se "zenu njegovu, i kad iz daleka vidi da Ba"s "Celik nekud ode, javi se "zeni, a ona se za"cudi i prepane pa mu re"ce: "Boga ti, zar ti je tako omrznulo "zivljeti, te si se vratio po mene!" No on joj ka"ze za zetove kako su mu dali svaki po jedno perce, pa kako 'cedu mu do'ci u pomo'c, ako mu bude do nevolje, "pa za to sam" veli "jo"s jedared do"sao po tebe; hajde odmah da bje"zimo" i tako i u"cine i po"cnu bje"zati, ali Ba"s "Celik to odmah dozna pa iz daleka povi"ce: "\Stani, carevi'cu, nijesi utekao!" A carevi'c kad vidi Ba"s "Celika, povadi ona sva tri pera i kresivo, pa stane kresati dok malo vatru pri"ze"ze pa zapali sva tri pera, ali dok je zapalio Ba"s "Celik ga stigne, potegne sablju i carevi'ca na dvije pole rasje"ce. U isti "cas eto ti "cuda! Doleti car zmajski sa svojijem zmajevima, car sokolovski sa sokolovima i car orlujski s orlovima, pa se s Ba"s "Celikom stra"sno pobiju i mnogo se krvi prolije, ali Ba"s "Celik opet ugrabi "zenu i ute"ce. Onda tri cara stanu svoga mrtva "sura gledati i zaklju"ce da mu "zivot povrate, pa onda zapitaju najbr"za tri zmaja koji mo"ze najbr"ze s Jordana vode donijeti. Jedan veli: "Ja mogu za po sahata;" drugi veli: "Ja mogu za jedan "cetvrt sahata;" tre'ci veli: "Ja mogu za devet trenutaka." Onda carevi povi"cu ovome: "A sad ti, zmaje, br"ze pohitaj", ovaj ra"siri silu vatrenu i donese zaista za devet trenutaka vode s Jordana. Carevi uzmu vodu, pospu vodom po onijem ranama, kud je carevi'c rasje"cen bio, kad pospu, rane se sastave, i carevi'c sko"ci na noge te o"zivi. Onda ga carevi sjetuju: "Idi sad ku'ci, kad si se smrti izbavio." Carevi'c njima veli da 'ce jo"st jedanput da ide sre'cu poku"sati i "zenu ma na koj na"cin ukrasti. Carevi, zetovi njegovi, vele mu: "Nemoj, poginu'ce"s zaista sad ako ode"s, jer "zivota ti drugog nema osim onoga tvoga od Boga. Ali carevi'c ne'ce za to da "cuje. Onda mu carevi reku: "E kad ve'c ho'ce"s silom da ide"s, a ti nemoj odmah "zenu da vodi"s, nego joj ka"zi da pita Ba"s "Celika, dje mu je juna"stvo, pa onda dodji da nam ka"ze"s, mi 'cemo ti pomo'ci da ga osvojimo." Onda carevi'c ode kri"som i dodje "zeni, pa je nau"ci da ku"sa Ba"s "Celika dje mu je juna"stvo, pa se vrati natrag. Kad Ba"s "Celik ku'ci dodje, "zena ga stane pitati: "Boga ti, dje je to tvoje juna"stvo?" Ba"s "Celik joj re"ce: "Moja "zeno, moje je juna"stvo u sablji mojoj." Onda se "zena stane moliti spram sablje Bogu. Ba"s "Celik kad to vidi, udari u smjeh pa re"ce: "O luda "zeno! nije moje juna"stvo u sablji, nego je u mojoj strijeli" a ona se onda okrene Bogu moliti spram strijele, a Ba"s "Celik joj re"ce: "O "zeno, dobro li te neki u"ci da me ku"sa"s, dje je moje juna"stvo! ja bi rekao da je "ziv tvoj "coek, pa on te u"ci." a ona se po"cne kleti da je niko ne u"ci, jer i nema ko. Poslije nekoliko dana dodje joj "coek, ona mu sve ka"ze kako jo"s nije mogla doznati od Ba"s "Celika, dje mu je juna"stvo, a "coek joj odgovori: "Ku"saj ga opet" pa ode. Kad Ba"s "Celik dodje, "zena ga stane opet pitati, dje mu je juna"stvo. Onda joj Ba"s "Celik odgovori: "Kad ti moje juna"stvo tako po"stuje"s, ja 'cu ti istinu da ka"zem, dje je moje juna"stvo," pa onda stane kazivati: "Daleko odavd\je ima jedna visoka planina, u onoj planini jedna lisica, u lisici srce, u srcu jedna tica, u onoj je tici moje juna"stvo, ama se ona lisica neda lako uhvatiti: ona se mo"ze pretvor"si u razne na"cine." Sjutra dan kad Ba"s "Celik ode, carevi'c opet dodje "zeni svojoj da "cuje "sta je doznala, a "zena mu sve ka"ze. Onda carevi'c otide upravo zetovima, a oni ga jedva do"cekaju da "cuju, dje je Ba"s "Celikovo juna"stvo, pa se odmah dignu i sa carevi'cem otidu. Kad tamo dodju u onu planinu, pu"ste orlove da love lisicu, a lisica pobegne u jedno jezero koje je bilo u sred one planine, i pretvori se u utvu "sestokrilu, ali sokolovi odmah za njom i odand\je je izagnaju, onda ona poleti u oblake pa po"cne bje"zati, a zmajevi za njom! Ona br"ze onda pretvori se opet u lisicu i stane po zemlji bje"zati, ali tu je orlovi do"cekaju i ostala vojska, pa je salete i uhvate. Onda carevi zapovede te se lisica raspori i srce izvadi pa nalo"ze vatru, srce raspore, iz srca ticu izvade i u vatru bace, kako tica izgori Ba"s "Celik pogine. Carevi'c onda uzme svoju "zenu pa ode "snjome ku'ci.