Napomena: U Be"cu 1870., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Kudrov i kusov

Potur"ci se jedan obijesan Vlah, a po"cne ve'cma jade Hri"s'canima zadavati no doklen je bio u svoju prvu pravu vjeru. Nakom neko doba srete se na putu od"za i pop, i dadu se u razgovor. Od"za da bi se potsmijao popu dje mu se parohijanin potur"cio, kao rugaju'ci se i sile'ci se re"ce mu: "Bogu vala, pope, evo otpade od vas jedan valjatan junak i odabra na"su Tursku vjeru, i Turske mi vjere, takoga junaka u na"se selo danas nema, niti je od kad ja znam bilo." Nasmije se pop namjesto da se postidi, pa odgovori od"zi: "Mi u nas zovemo psa kad nema repa kusov, a onoga "sto cijele u"si nema kudrov, a pas te pas vazda."