| | (Gorski Vijenac 14. dio) |
| | |
| | Serdar Ivan Petrovic |
| | |
| s1012 | S Muhamedom i glupost u glavu! |
| s1013 | Tesko, Turci, vasijem dusama, |
| s1014 | sto obliste zemlju njenom krvlju! |
| s1015 | Malene su jasli za dva hata. |
| | |
| | Ferat, zacirski kavazbasa |
| | |
| s1016 | Jok, serdare, ne ugadjes putom! |
| s1017 | Vjera turska podnijet ne moze |
| s1018 | da se haba dokle glava skoci. |
| s1019 | Iako je zemlja pouzana, |
| s1020 | dvije vjere mogu se sloziti, |
| s1021 | ka u sahan sto se corbe slazu. |
| s1022 | Mi zivimo kao dosad bratski, |
| s1023 | pa ljubovi vise ne trebuje. |
| | |
| | Knez Janko |
| | |
| s1024 | Bismo, Turci, ali se ne moze! |
| s1025 | Smijesna je ova nasa ljubav. |
| s1026 | Grdno nam se oci susretaju, |
| s1027 | ne mogu se bratski pogledati, |
| s1028 | no krvnicki i nekako divlje: |
| s1029 | oci zbore sto im veli srce. |
| | |
| | Vuk Mandusic |
| | |
| s1030 | Glete, ljudi, lijepa saruka! |
| s1031 | Dje ga kupi, aga, amanati? |
| | |
| | Arslan-Aga Muhadinovic |
| | |
| s1032 | Nijesam ga, Vuce, kupovao, |
| s1033 | no mi ga je vezir poklonio |
| s1034 | kad sam ljetos u Travnik hodio. |
| | |
| | Vuk Mandusic |
| | |
| s1035 | Ljubovi ti, nabavi mi takvi! |
| s1036 | Dacu vola za njega iz jarma. |
| | |
| | Arslan-Aga Muhadinovic |
| | |
| s1037 | Ja cu ti ga pokloniti, Vuce, |
| s1038 | tek ako ces da se okumimo; |
| s1039 | milo mi je s takvijem junakom. |
| | |
| | Vuk Mandusic |
| | |
| s1040 | Nema kumstva bez krstena kumstva, |
| s1041 | ako hoces i cetvorostruko. |
| | |
| | Arslan-Aga Muhadinovic |
| | |
| s1042 | Sisano je isto ka krsceno. |
| | |
| | Vuk Mandusic |
| | |
| s1043 | Kum cu biti, a prikumak nigda! |
| | |
| | Velika graja i pravdanje medju Turcima i Crnogorcima, nego mudriji razdvajaju da se ne pokolju, sve umuca, niko nista |
| | |
| | Kolo |
| | |
| s1044 | Tri serdara i dva vojevode |
| s1045 | sa njihovo trista sokolovah, |
| s1046 | soko Bajo su tridest zmajevah |
| s1047 | mrijet nece dok svijeta traje. |
| s1048 | Docekase Sendjera vezira |
| s1049 | uvrh ravne gore Vrtijeljke |
| s1050 | i klase se ljetnji dan do podne. |
| s1051 | Ne kce Srbin izdati Srbina |
| s1052 | da ga svijet mori prijekorom, |
| s1053 | trag da mu se po prstu kazuje |
| s1054 | ka nevjernoj kuci Brankovica; |
| s1055 | no svi pali jedan kod drugoga, |
| s1056 | pjevajuci i Turke bijuci, |
| s1057 | a trojica samo pretekose |
| s1058 | pod gomile mrtvijeh Turakah- |
| s1059 | ranjene ih Turci pregazili. |
| s1060 | Divne smrti, prosto im mlijeko! |
| s1061 | Junacima Bog ce uciniti |
| s1062 | spomen dusi a prekadu grobu! |
| s1063 | Tri hiljade momka jednakoga |
| s1064 | na Sendjera udrise vezira |
| s1065 | pridje zore na polje krstacko. |
| s1066 | Pregaocu Bog daje mahove! |
| s1067 | Raskrhase silu Sendjerovu. |
| s1068 | Blago tome ko se tu nagnao, |
| s1069 | vec ga rane ne bole kosovske, |
| s1070 | vec Turcina ni za sto ne krivi. |
| s1071 | Vitezovi, Srbi vrtijeljski, |
| s1072 | luca ce se vazda prizirati |
| s1073 | na grobnicu vasu osvestenu! |
| | |
| | Dohode deset kavazah iz Podgorice od vezira novoga, koji oblazi carstvo, i daju vladici Danilu pismo, vladika ga cita, zamisljen |
| | |
| | Vojvoda Batric |
| | |
| s1074 | Kaz', vladiko sta ti vezir pise. |
| s1075 | Vec necemo da se krije nista, |
| s1076 | svi ako ce okrilatit Turci! |