Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Dela svetih apostola, glava 26.
1. A Agripa rece Pavlu: Dopusta ti se da govoris sam za se. Onda
Pavle pruzivsi ruku odgovarase:
2. Za srecu svoju drzim, care Agripa, sto se danas pred tobom
odgovaram za sve sto me potvoraju Jevreji,
<Dela 26:7>
3. A najvise sto znam da ti poznajes sve jevrejske obicaje i
prepiranja. Zato te molim da me poslusas milostivo.
<Dela 26:26>
4. Moje dakle zivljenje od mladosti, koje je isprva bilo medju narodom
mojim u Jerusalimu, znadu svi Jevreji.
5. Kako me znadu isprva, ako hoce posvedociti, da po poznatoj jeresi
nase vere ziveh farisejski.
<Dela 22:3> <Gal. 1:13> <Filib. 3:5>
6. I sad stojim pred sudom za nadanje obecanja koje Bog obrece
ocevima nasim,
<1 Moj. 3:15> <5 Moj. 18:15> <2 Sam. 7:12> <Psal. 132:11> <Isa. 4:2>
<Jezek. 21:12> <Dan. 9:24> <Mal. 3:1> <Dela 13:32> <Dela 28:20> <Rim.
15:8>
7. Kome se svi dvanaest kolena nasih jednako dan i noc sluzeci
nadaju da ce doci. Za ovo nadanje optuzen sam, care Agripa, od
Jevreja.
<Filib. 3:11> <Jakov 1:1>
8. Sta? Zar vi mislite da se ne moze verovati da Bog mrtve podize?
<Dan. 12:2>
9. Tako i ja misljah da mi valja mnoga zla ciniti protiv imena Isusa
Nazarecanina,
<Jovan 16:2> <1 Tim. 1:13>
10. Kao sto i ucinih u Jerusalimu; i mnoge od svetih ja zatvarah u
tamnice, primivsi vlast od glavara svestenickih; i kad ih ubijahu,
pristajah na sud.
<Dela 8:3> <Dela 22:5>
11. I po svim zbornicama muceci ih cesto, nagonjah da hule na Isusa;
i odvise mrzeci na njih gonjah ih tja i do tudjih gradova.
<Dela 22:19>
12. Za koje iduci u Damask s vlascu i zapovescu od glavara
svestenickih,
<Dela 9:3> <Dela 22:6>
13. U podne, care, videh na putu s neba svetlost vecu od sijanja
suncanog, koja obasja mene i one sto idjahu sa mnom.
14. A kad mi svi padosmo na zemlju, cuh glas gde govori meni i kazuje
jevrejskim jezikom: Savle! Savle! Zasto me gonis? Tesko ti je protivu
bodila pracati se.
15. A ja rekoh: Ko si Ti, Gospode? A On rece: Ja sam Isus, kog ti
gonis;
16. Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se zato javih da te
ucinim slugom i svedokom ovome sto si video i sto cu ti pokazati,
<Dela 22:15> <2 Kor. 3:5> <Gal. 1:12> <Kol. 1:25> <1 Tim. 1:12>
17. Izbavljajuci te od naroda jevrejskog i od neznabozaca, kojima cu
te poslati,
<Dela 9:15> <Dela 18:6> <Rim. 1:5> <Gal. 1:15> <1 Tim. 2:7> <2 Tim.
1:11>
18. Da im otvoris oci da se obrate od tame k videlu i od oblasti
sotonine k Bogu, da prime oprostenje greha i dostojanje medju
osvecenima verom mojom.
<Isa. 35:5> <Luka 1:77> <Luka 1:79> <Dela 20:32> <2 Kor. 6:14> <Efes.
1:11> <Efes. 4:18> <Kol. 1:13> <1 Pet. 2:9> <1 Jov. 3:5>
19. Zato, care Agripa! Ne bih nepokoran nebeskoj utvari;
20. Nego najpre onima koji su u Damasku i u Jerusalimu, potom i po svoj
zemlji jevrejskoj, i neznaboscima propovedah da se pokaju, i da se
obrate k Bogu cineci dela dostojna pokajanja.
<Isa. 55:7> <Mat. 3:8> <Dela 9:19> <Dela 9:20> <Dela 9:26>
21. Zato me Jevreji uhvatise u crkvi i htese da me raskinu.
<Dela 21:30>
22. Ali dobivsi pomoc Bozju stojim do samog ovog dana, i svedocim i
malom i velikom, ne kazujuci nista osim sto proroci kazase da ce
biti, i Mojsije:
<Jovan 5:46> <Dela 28:18> <Rim. 3:21>
23. Da ce Hristos postradati, i da ce biti prvi iz vaskrsenja mrtvih i
propovedati videlo narodu jevrejskom i neznaboscima.
<Psal. 16:8> <Psal. 22:1> <Psal. 22:30> <Isa. 42:6> <Isa. 53:1> <Isa.
53:10> <1 Kor. 15:20> <Kol. 1:18> <Otkr. 1:6>
24. A kad on ovo odgovarase, rece Fist velikim glasom: Zar ludujes,
Pavle? Mnoge te knjige izvode iz pameti.
<2 Car. 9:11> <1 Kor. 1:23> <1 Kor. 4:10>
25. A on rece: Ne ludujem, cestiti Fiste, nego reci istine i razuma
kazujem.
<Dela 23:26>
26. Jer za ovo zna car, kome i govorim slobodno; jer ne verujem da mu je
sta od ovog nepoznato; jer ovo nije bilo u uglu.
27. Verujes li, care Agripa, prorocima? Znam da verujes.
<Dela 25:9>
28. A Agripa rece Pavlu: Jos malo pa ces me nagovoriti da budem
hriscanin.
<Mar. 6:20>
29. A Pavle rece: Molio bih Boga i za malo i za mnogo da bi ne samo ti
nego i svi koji me slusaju danas bili takvi kao i ja sto sam, osim
okova ovih.
<1 Kor. 7:7>
30. I kad on ovo rece, usta car i sudija i Vernikija, i koji sedjahu s
njima,
<Dela 25:23>
31. I otisavsi razgovarahu se medju sobom govoreci: Ovaj covek nije
ucinio nista sto zasluzuje smrt ili okove.
<Dela 23:9> <Dela 23:29> <Dela 25:25>
32. A Agripa rece Fistu: Ovaj covek mogase biti pusten da ne rece
da hoce k cesaru. I tako sudija namisli da ga posalje k cesaru.
<Dela 25:11>
|