|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Ljutica Bogdan i vojvoda Dragija
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Ljutica Bogdan i vojvoda Dragija
Opet to, ali drukcije.
Car cestiti divan ucinio,
Sve vezire na divan poziva,
Sve mu pase na divan dodjose,
Al' ne dodje pasa Seidime.
Car pasama dade pasaluke,
I agama dade agaluke.
A kad care divan razmetnuo,
Al' eto ti pase Seidima,
Onda mu je care besjedio:
"\Slugo moja, paso Seidime!
"Kamo se ti prije na divana?
"Ja pasama dado pasaluke,
"I agama dado agaluke,
"Sto ces sada, pasaluka nema?"
Veli njemu pasa Seidime:
"O cestiti care gospodine!
"Nisam mog'o na divan ti doci,
"Jer sam is'o dolje u Doljane,
"Te gledao cuda negledana,
"U nekoga Komnen-kaurina,
"Kakva jase vranca od megdana,
"Onakoga u svijetu nema:
"Na celu mu jarko sunce sija,
"A na grlu sjajna mjesecina,
"Na sapima zvijezda danica;
"Kad ga igra, zledati se ne da."
Onda care stade besjediti:
"A da cujes, paso Seidime!
"Dobavi mi vranca Komnenova,
"Ja ukradi, ja za blago kupi,
"Metnucu te do sebe vezirom,
"I dacu ti tri bijela grada,
"Nek su tvoji, dokle ti je traga;
"Ako l' mi ga dobaviti ne ces,
"Neka znades, osjec' cu ti glavu."
Kad to cuo pasa Seidime,
Sve mislio, na jedno smislio,
Pa on ode mladu berberinu,
Te je svoju obrijao bradu,
Pa se gradi od Pazara Rade,
Pravo ide Komnenovu dvoru,
I Komnenu Bozju pomoc vice;
Malo ga je Komnen poznavao,
Pa je njemu bio govorio:
"\Zdravo da si, paso Seidime!
"Sto si, more, obrijao bradu,
"Kad ti nije za nevolju bilo?"
Mudro ga je pasa prevario:
"O Komnene, sto si poludio,
"Ja nijesam pasa Seidime,
"Vec sam glavom od Pazara Rade;
"Ja sam cuo i ljudi mi kazu,
"Da ti imas dosta sokolova,
"Da mi dades dva sokola siva,
"\Sluzicu te, koliko reknemo!"
Onda veli Komnen vojevoda:
"Oj Boga mi, Rade od Pazara!
"Ja bi rek'o, da si Seidime,
"Da nijesi obrijao brade,
"Jer je takog struka i uzrasta,
"I takoga oda i pogleda;
"A ja imam dosta sokolova,
"Dacu tebi dva sokola siva,
"\Sluzices me tri godine dana."
I na to je pasa pristanuo.
Sluzio ga do dvije godine,
Ne mog'o mu ni viditi vranca,
A kamo li njega da odvede;
Kad nastala treca godinica,
Podje Komnen u lov u planinu
I povede pasu Seidima,
Da on lovi utve zlatokrile,
Ne ponijo stari sokolova,
Vec ponijo tice sokolice,
Koji lovu nauceni nisu.
A kad Komnen u planinu dodje
Ka onome zelenu jezeru,
Djeno plove utve zlatokrile,
On mi pusti tace sokolice,
Da vataju utve zlatokrile;
Poletise utve pod oblake,
A sokoli utve i ne glede,
Nego lete od jele do jele;
Onda veli Komnene vojvoda:
"\Slugo moja, Rade od Pazara!
"Idi brze dvoru bijelome,
"Donesi mi stare sokolove,
"Da povatam tice sokolice."
Al' besjedi pasa Seidime:
"Oj Boga mi, Komnen:gospodaru!
"Tvoja gospa vjerovati ne ce,
"Ne ce meni dati sokolova,
"Vec daj meni kakva obiljezja."
Prevari se Komnene vojvoda,
Te mu dade zlatan prsten s ruke,
Leti pasa Komnenovu dvoru.
Pita njega ljuba Komnenova:
"\Slugo nasa, od Pazara Rade!
"Kamo tebi Komnen gospodaru?"
Onda joj je pasa besjedio:
"Oj Boga mi, Komnenova gospo!
"Ti ne pitaj za Komnena tvoga!
"\Silna ga je opkolila vojska,
"Vidis, da sam konja umorio,
"Do tebe je mene opravio,
"I evo ti posl'o obiljezje,
"Da mu posljes vranca od megdana,
"Ne bi l' svoju izbavio glavu."
Prevari se ljuba Komnenova,
Prevari se ujede je guja,
I otvori devetera vrata,
I deseta, pa izvede vranca:
A kad pasa posjednuo vranca,
Ne dade mu djavo mirovati,
Vec ovako stade besjediti:
"Jesi l' cula, Komnenova ljubo!
"Ovako mi pozdravi Komnena:
"Da mu j' Turcin odjahao vranca;
"Ja nijesam Rade od Pazara,
"Vec sam glavom pasa Seidime."
To izrece, pa s konjem utece.
Osta jadna gospa kukajuci,
Kukajuci, kano kukavica,
Prevrcuci, kako lastavica;
Pak izidje na visoku kulu,
Te pripali bojnicu lubardu.
A kad puce bojnica lubarda,
Cini ti se, zemlja se potrese.
To zacuo Komnen u planini,
I uma se jadu osjetio,
Pak se manu tica sokolica,
Leti brze dvoru bijelome,
Nadje jadnu gospu kukajuci:
"Sto je, ljubo, da od Boga nadjes?
"Jesu l' ziva dva blizanca sina?"
Onda njemu ljuba govorila:
"O Komnene, ziv' te Bog ubio!
"Jesu zivi, ne bili ti zivi!
"Jesam li te svagda sjetovala,
"Da svakije ne naimas sluga?
"A ti najmi pasu Seidima,
"Prevari nas, odvede nam vranca;
"Sto ces sade, jadna tvoja majka?"
Onda joj je Komnen govorio:
"Muc ne boj se, draga moja ljubo!
"Jel' ostala siva bedevija,
"Sto je naseg ozdrjebila vranca?" -
"Ostala je, ujeli je vuci!
"Ali vranca stignuti ne mozes,
"Daleko je dusman odmakao."
Uzja Komnen sivu bedeviju,
Ode pravo tragom za Turcinom.
Sto je vranac u tri puta skak'o,
To kobila u jedan put vata.
Nasred ga je gore sustigao;
Kad kobila ugledala vranca,
Ona vrisnu, gora se potrese,
Kad je vranac osjetio majku,
Stade vranad, maknuti se ne ce.
Bije njega pasa Seidime,
Bije njega ostrom bakarlijom:
"Ajde, vrance, ziv' te Bog ubio!
"Vidis, da sam izgubio glavu."
Vranac stoji, maknuti se ne ce.
Povikuje Komnene vojvoda:
"\Stan'der, paso, da ti najam platim,
"Nije pravo, tako da otides."
Dostize ga, ods'jece mu glavu,
I povrati vranca od megdana,
Ode dvoru i zdravo i mirno.
|
|
|