|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Smrt vojvode Kaice
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Smrt vojvode Kaice (I)
Podize se gospodine kralju
Od prekrasne od Macedonije
Iz pitoma mesta Smedereva
Od svojega dvora cestitoga,
S' sobom vodi dvanaest vojvoda;
Podize se itar lov loviti.
Na Kovinu Dunav prebrodio,
Pa se masi Vlaske zemlje ravne,
Dok s' doiti Vrsacke planine,
Lov lovio Vrsackom planinom,
Lov lovio letnji dan do podne
Tako kralju Bog i sreca dala,
Te od lova nista ne ulovi:
Ni jelena, ni kosute brze,
Niti kakva od sitna zverinja,
Dobar kralja kobak sukobio,
Sukobi ga vojvoda Sibinjska,
S' sobom vodi tri stotin' Madzara
I sezdeset dece Karavlaa,
Kralj mu Bozju pomoc nazivao.
"Bozja pomoc, vojvodo Sibinjska!"
Vojvoda mu bolje odaziva:
"\Zdravo, kralju od Macedonije!
"\Zlatna kruno pod nebom na zemlji,
"Jasna zvezdo na Macedoniji!
"\Zvao bi te, da se napijemo,
"Nemam ovde vina ni rakije,
"A da si me zatekao, kralju
"Kod Nemesa bana Vrsackoga,
"Moze biti, da bi se napili;
"Vec sam s decom igru zametnuo,
"Odi, kralju, da se poigramo."
Al' besedi gospodine kralju:
"Brate Janko, budalasta glavo!
"\Za nas nije vika, ni skakanje,
,Vec je za nas vino i rakija,
"I gospodstvo, da gospodujemo,
"Mudra pamet, da pametujemo,
"U men' ima i mladji vojvoda,
"koji bi se radi poigrati,
"\Svome kralju obraz osvetlati."
Raspe kralju svilena satora,
Zelen sator od zelene svile,
Na njem' zlatni dvanaest krstova,
Trinaesta jabuka od zlata,
U njoj sjaji bescen kamen dragi;
Pod satorom sede s ti vino.
Posadjuje do desna kolena
Elcibasu Dojcetica Vuka,
Pa do Vuka Boska Rajcevica,
Pa Stojana Stepojeva sina,
Pa do njega Jovicu Resavca,
Kucajinska bojna kopljenika
Od Resave lepe vode ladne;
Pa do njega Golemovic-Djuru,
Pa do Djure Orlovica Pavla,
Pa do Pavla Rado-beg-Mijajla,
Do Mijajla Grcica Manojla,
Do Manojla Sajnovic-Damnjana,
Do Damnjana Oblacica Rada,
A do Rada Kajicu Radonju;
Kaicom je sovru zacelio
Sproc' cestitog lica kraljevoga.
Kakva j' krasna Kaica vojvodo!
U kakvom li gospodskom odelu!
Na pleci mu zelena dolama
Od kadive, izvezena zlatom,
Na dolami toke suva zlata,
A pokraj nji trideset putaca,
Svako mu je od po litre zlata,
A pod grlom litra i po zlata,
Koje mu se na burmu odvija,
Te vojvoda njime pije vino;
Na vojvodi cizme i caksire,
Cizme su mu srebrom potkovane,
A caksire od plave kadive;
Po dolami kolasta azdija,
Sva od srebra i od cista zlata;
Na vojvodi kalpak svile bele,
Za kalpakom od srebra celenka,
O njoj zlatni trista trepetljika,
Svaka valja dva dukata zlatna,
U celenki dva kamena draga,
vojvodi se vidi putovati,
Kroz krajinu voditi vojvode,
U po noci, kano i u podne;
Oko vrata kolajna od zlata,
Za pojasom dve ubojne strele;
Visok junak, tanak u pojasu,
Bela lica, crni nausnica,
Crn mu percin pojas premasio;
Preko krila gola sablja britka,
Preko gole sablje pije vino;
Pokraj cizme buzdovan pozlacen.
Kad se triput obredise vinom,
Kaica ti na noge ustade,
Pa se svome on poklanja kralju:
"Kralju Djurdju, roditelju krasni!
"Pusti mene medj' Madzare, babo!
"Da se malo poigram s Madzari."
A kralj Djuradj zace besediti:
"O Kaica, moje cedo drago!
"Moj pernati od sunasca stite!
"Diko moja svagda na divanu!
"\Sabljo britka svagda na mejdanu!
"A kreposti medju vojvodama!
"Pusticu te medj' Madzare, sine!
"Al', tako ti uleve od kralja!
"I tako ti leba carevoga!
"Nemoj, sine, zametati kavge;
"Nas je malo, a mlogo Madzara:
"Sto nas ima? dvanaest vojvoda,
"Nije sala tri stotin' Madzara
"I sezdeset dece Karavlaa!"
Al' Kajica besedio kralju:
"Kralju Djurdju, roditelju krasni!
"Ne cu, babo, zametati kavge
"A tako mi uleve kraljeve!
"I tako mi leba carevoga!"
Kralj ga ne sme otpraviti sama,
Vec snjim posla Oblacica Rada;
Obe ljute zmije od krajine.
Vojvode se medj' Madzare secu,
A Madzari igru zapocese,
Prvu igru, trka pesackoga;
Kad potrca Oblacicu Rade,
On natrca tri stotin' Madzara
I sezdeset dece Karavlaa,
Madzar:Janka od Erdelj-krajine.
|
|
|