'Cirilica     Latinica     IPP     KASC  
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji

Naslov: Zenidba Todora od Stalaca
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic

Zenidba Todora od Stalaca (II)

Al' ne moze slavan despot Djurdje
Svojoj gospi atar da pokvari,
Vec pogleda po divanu redom:
"O vojvode, moji sokolovi!
"Vitezovi, moja desna krila!
"Jeli majka rodila junaka,
"Il' sestrica braca odrzala
"I muskijem opasala pasom,
"Da otide do Stalaca grada,
"Da dovede vezana Todora?"
Sve vojvode zemlji pogledase,
Dobro znadu Todor-Pomoravca,
Lako mase, al' udara tesko,
Gdi udari, melem ne trebuje;
Al' ne glede cetiri vojvode,
Sto su skoro pristupile Djurdju,
Jos Todora ni vidili nisu,
A kamo l' mu na boj izodili;
Pristupise slavnome despotu,
Celuju ga u skut i u ruku:
"Prosti Djurdju, Srpska kruno zlatna!
"Mi idemo do Stalaca grada,
"Dovescemo vezana Todora."
Onda Djuradj poce besediti:
"Id'te deco, posli u dobri cas!
"Al' cujete, moja deco draga!
"Ko se godi na Todora fali,
"\Sramotan je svaki se vracao:
"Ja se bojim, moja deco draga,
"I vi cete sramotni se vratit',
"Mene cete vi osramotiti."
Ne slusaju cetiri vojvode,
Usedose konje vitezove,
I odose do Stalaca grada
Kad dodjose Todoru pred dvore,
Al' u dvoru igra i popevka,
A nevesta stoji kod devera;
A vojvode s konja ne sjauju,
Vec Todora pred dvore zazivlju.
Upadose Todorove sluge:
"Na milosti, Todor-gospodaru!
"Pred dvorom ti kraljeve vojvode,
"Oni tebe pred dvore zazivlju."
Usta Todor na noge junacke,
U desnicu uze kupu vina,
Kupu vina od dvanaest oka,
A u levu sestoper pozlacen,
Pa izidje pred gospodske dvore,
Pa besedi Todor Pomoravac:
"Braco moja, dobro ste mi dosli!
"Od'te u dvor, vino da pijemo,
"Ja se zenim te cinim veselje."
Al' vojvode ne gledaju vina,
Vec Todora biju buzdovanom,
Namirise tridest buzdovana;
Kad junaka dobolelo bese
I junacko plece utrnulo,
Baci Todor i kondir i vino,
Pa i stade biti buzdovanom,
A kako i lako udarase,
Iz bojni i sedal' izmetase,
Sa dobrijem konjma rastavljase,
A sa crnom zemljom sastavljase,
Pa bijene opet naterao,
Te bijeni konje usedose,
I popise jednu kupu vina,
Kupu vina od dvanaest oka;
Pa i Todor ispratio lepo.
"Id'te, braco, posli u dobri cas!
"Pozdrav'te se Jerini i Djurdju,
"Kako sam vas docekao lepo,
"A jos lepse, braco, ispratio."
Pa se majki u dvore povrati:
"\Sandacija, moja mila majko!
"\Svetuj mene, moja slatka rano!
"Kud cu sade, na koju li stranu?
"Ako c' ici Smederevu slavnu,
"Oce mene Djuradj obesiti;
"Ako c' ici caru u Carigrad,
"Nazvacu se carev novi prebeg."
A devojka slusa od devera,
Pak se mlada pusti od devera.
Pak Todora privati za ruku:
"O Todore, dragi gospodaru!
"\Zazor mi je u te pogledati,
"A kamo li s tobom besediti,
"Bit' ne moze, valja besediti:
"Ti ne idi slavnu Smederevu,
"Nit' ti idi mestu Carigradu,
"Odbroj mene dvan'est tovar' blaga,
"I daj mene Srblje vitezove,
"\Sedamdeset bojnokopljanika,
"Kopljanika, izbrani junaka.
"Ja cu sama ici Smederevu,
"Da Jerini za'vi arac vratim;
"A tako mi dobre srece moje!
"Nevere ti uciniti ne cu."
Onda usta Todor Pomoravac,
Te otvori na riznici vrata,
I odbroj'i dvan'est tovar' blaga,
I dade joj Srblje vitezove,
Da gospodji zafaita nema
Putujuci sama Smederevu,
Ode snjime gradu Smederevu.
Kad je bila gradu na pogledu,
Daleko je Jerina videla
Sa cardaka sa bijele kule,
Cim je vid'la, tim je i poznala,
I na nju se grotom nasmejala:
"Blago mene, eto snae moje!
"Nevere mi ucinila nije.
"Vencace je za braca Tomasa."
Poklanja se ljuba Todorova:
"O Jerina, nesudjena za'vo!
"Ne mogu se po dvaput vencati
"\Za zivota gospodara moga "
To ne slusa Jerina gospodja,
Vec pod siljem okumila kuma,
I pod siljem nagna svestenike,
Te vencala braca i snasicu.
A kad dosla ona nocca tamna,
Te svedose dvoje mladenaca
Kad Tomasa sanak prevario,
Trze noze ljuba Todorova,
Te zaklala braca Jerinina
Kad u jutru beo dan osvanu,
Podranila gospodja Jerina,
Te otisla u novu al-bascu,
I nabrala cveca svakojaka,
Da probudi braca i snasicu;
Kad djerdeku otvorila vrata,
Sva loznica u krvi ogrezla,
A bratac joj u krvi lezase,
Nevesta mu stoji celo glave,
U ruku joj nozevi krvavi.
Kad to vide Jerina gospodja,
Ud'ri licem o zemljicu carnu,
A zapista, kao zmija ljuta:
"\Za sto, snao? da od Boga nadjes!
"\Za sto si mi braca umorila?
"Da nij' ovo Jerina gospodja!
"Ni ti ne ces po svetu oditi."
Povikase Srblji vitezovi,
Sedamdeset bojnokopljanika:
"Ostani se, Jerina gospodjo!
"Od neveste ljube Todorove,
"Od neveste, od nase gospodje!
"Da nis' ovo Srblji vitezovi'
"Ni ti ne ces po svetu oditi."
Onda ode Jerina gospodja,
Ode brze na divana Djurdju:
"\Slavni Djurdju, Srpska kruno zlatna!
"\Snaa mi je never' ucinila,
"\Zaklala mi braca u loznici."
Tad' joj stade Djuradj besediti:
"O Jerina, luda zenska glavo!
"Sta s' trazila, jos si malo nasla;
"A nisam li tebe besedio:
""Ostani se, Jerina gospodja,
""Od neveste ljube Todorove?""
Ona svoga braca izgubila,
Svoga braca saranila lepo,
Sa snaom se lepo pomirila,
I sav joj je arac poklonila,
Te nevesta ode dvoru svome.