|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Zenidba Popovica Stojana
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba Popovica Stojana (II)
Digose se kiceni svatovi,
Lijepo ih kralju ispratio,
Sve svatove redom darivao,
Kog jaglukom, koga bascalukom.
Otidose zdravo i veselo,
Primise se brdu na planinu.
Kad izisli brdu na planinu,
Sjedi Junak kraj druma siroka,
Pa njemu je cudno odijelo:
Vas u srmi i u cistom zlatu,
Tesko ga je poklopilo perje,
Pobratime, do zelene trave,
Nesto mu se crni preko zuba
Kolik' jagnje od pola godine,
Sjaju mu se toke kroz brkove,
Kao jarko kroz goricu sunce,
Zute mu se noge do koljena.
Pobratime, u cistome zlatu,
Pokraj njega lezi topuzina,
Preko krila koplje ubojito
A o bedri sablja okovana;
Pije junak crveniku vino,
Sluzi mu ga iz gorice vila
Desnom rukom i casom od zlata,
A lijevom meze mu dodaje.
Kad naljeze kita i svatovi,
Skoci junak na noge lagane,
Pa govori kralju od Budima:
"Dajde more, od Budima kralju!
"Baci, kume, od zlata kosulju,
"Sto su tebe tamo darivali."
Dade kralju, rijec ne ucini
Kralju prodje, r naljeze Vuce,
Zaiska mu siniju od zlata,
Dade Vuce, rijec ne ucini.
Tad' naljeze od Sibinja Janko,
Zaiska mu od zlata jabuku,
Dade Janko, rijec ne ucini.
Al' sto ti Relje Krilatice,
Zaiska mu koplje kostunicu,
Dade Relja, rijec ne ucini.
Tad' naljeze Milos od Pocerja.
Zaiska mu sablju okovanu,
Scase Milos izvaditi kavgu,
Al' druzina viknu na Milosa:
"Podaj sablju, ne zameci kavge."
Dade Milos sablju okovanu
Al' eto ti Kraljevica Marka
I on vodi konja pod djevojkom,
Stade junak njemu besjediti:
"Dajde more, Kraljevicu Marko!
"Dajde, more, konja i djevojku,
"Sto su tebe tamo darivali."
Veli njemu Kraljevicu Marko:
"Pobratime, dzine od Latina!
"Konj moj nije, a djevojka tudja,
"A mene su, brate, darivali,
"Darivali teskom topuzinom,
"I ja cu je tebe pokloniti."
Vise dzine upitati ne sce,
Vec on podje konja da uvati,
Da uvati konja pod djevojkom,
Marko skide tesku topuzinu,
A zavara oci Latininu,
Pa on manu teskom topuzinom
Latinina medju oci crne,
Oba oka njemu iskocise,
A dopade Kraljevicu Marko,
Pa od dzina odsijece glavu,
Skide s njega djuzel odijelo,
Pa uzima gospodske darove,
Svatovima dare povratio:
Kumu dade kosulju od zlata,
Starom svatu od zlata siniju,
Vojevodi od zlata jabuku,
A causu koplje kostunicu,
A Milosu sablju okovanu,
Osta Marku teska topuzina.
Otidose kiceni svatovi
Ode Marko gorom pjevajuci,
Osta dzine nogom kopajuci.
|
|
|