|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Zenidba Maksima Crnojevica
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba Maksima Crnojevica (VIII)
Na oci joj zlatali marame,
Rijetke su, te kroz njih vidjase,
Ja kad vidje konja i junaka,
Prevari se, zanese je pamet,
Te usturi zlatali marame,
A otkriva oci obadvije,
A pruzi mu ruke obadvije;
No ko vidje, cini s' ne vidio,
Vidje svekar Crnojevic Ivo,
Vidje svekar, i za jad mu bilo,
Te Latinci snasi progovara:
"K sebe ruke, mila snaho moja!
"K sebe ruke, obje ti otpale!
"Pokri oci, obje ti ispale!
"Rasta gledas na junaka tudja,
"Na Milosa Obrenbegovica?
"No pogledaj, mila snaho moja!
"No pogledaj poljem pred svatove,
"Stono junak na konju vrancicu,
"Bojno koplje nosi u rukama,
"\Zlatan sjaje na plecima stitnik,
"A kraste mu lice nagrdile,
"Iza krasta lice pocrnjelo,
"Ono ti je dijete Maksime;
"A ja sam se tamo pofalio,
"Kad sam tebe u baba prosio,
,Stogodj bide kicenijeh svata,
"Da ne bide ljepsega junaka
"Od Maksima od sina mojega;
"U tom sam se, snaho, prepanuo,
"Milosa smo zetom ucinili,
"I Milosu dare poklonili,
"Da prevede tebe preko mora
"I bez kavge i bez muke nase."
Kad joj rece, ka' da posijece,
Te pod sobom konja ustavila,
Naprijed mu ni krociti ne ce,
Pa Latinka svekru progovara:
"Mio svekre, Crnojevic-Ivo!
"Maksimu si srecu izgubio,
"Kako s' drugog zetom ucinio.
"Rasta, svekre? da od Boga nadjes!
"Ako su ga kraste istetile,
"Ko je mudar' i ko je pametan,
"Tome, svekre, valja razumjeti,
"I svak moze muke dopanuti;
"Ako su ga kraste nasarale,
"\Zdrave su mu oci obadvije,
"\Srce mu je bas koje je bilo;
"Ako l' si se, svekre, prepanuo,
"Dje je Maksim jos tanko dijete,
"Njega cekah za devet godina,
"Njega cekah u babovu dvoru,
"I jos bih ga za devet cekala
"U Zabljaku u vasemu gradu.
"Nikom ne bih obraz zastidila,
"Ni ja rodu, ni ja domu mome.
"No ta, svekre, Bogom ta se kunem!
"Ja ti vracaj blago sa jabane,
"\Sa vasega vojvode Milosa,
"Te udari na Maksima tvoga,
"Jal' naprijed ni krociti ne cu,
"Bas da ces mi oci izvaditi."
No se Ivan ljuto uzmucio,
Prizva bracu i neke vojvode:
"Braco moja, ako Boga znate!
"Nu kmetujte mene i Milosu
"\Za nasega dara iz Latina."
Nema kmeta ni dobra junaka,
Ja koji ce tome kmetovati,
El su bile ruke ufatili,
I zadali Bozu vjeru tvrdu,
Da mu dara nitko ne dijeli,
No jos Ivan da ga podaruje.
Ne mogose braca da kmetuju,
El se jednom utvrdilo bilo.
Ja kad zacu vojvoda Milosu,
Te prigoni od megdana dora,
A Ivanu rijec progovara:
"O Ivane, nasa poglavice!
"Kamo vjera? stigla te nevjera!
"Nijesmo li vjeru ucinili,
"Da mi dara nitko ne dijeli?
"A sad ste se tome prisjetili!
"Kad si mucan i kad si nevjeran,
"More! cu ti dara pokloniti
"Rad' hatara nase brace krasne,
"Prva cu ti dara pokloniti,
"Na poklon ti vranac i djevojka,
"Da je puta i pravoga suda,
"Djevojka je mene poklonjena,
"Poklonio i otac i majka,
"Poklonila oba brata njena;
"Al' o tome ne cu govoriti,
"Vec ti hocu dara pokloniti,
"I na konju i srebro i zlato,
"I poklonit' sivoga sokola,
"I na poklon sablja od pojasa;
"\Svega cu ti dara pokloniti,
"Vec ja ne dam cigle do tri marve[63]:
"Ne dam s glave tastove celenke,
"\Sa ramena kolaste azdije,
"I ja ne dam od zlata kosulje,
"Hocu nosit' mojoj zemlji divnoj,
"Nek pofala mojoj braci bide;
"Kunem vi se i Bogom i vjerom,
"Ne dam tako tri komata dara."
Kad zacuse kiceni svatovi,
Te svatovi jednu rijec kazu:
"Fala tebe, vojvodo Milosu!
"Fala tebe, gospodsko koljeno!
"Kad si taki vidjen medju bracom,
"Kad si vidjen i kad si. pogodan."
Svi svatovi jednu rijec kazu;
Svatovi se braca pogodise,
No imaju nepogodna druga,
A na konju nesretnu djevojku,
Djevojci je vrlo zao dara,
A najvise od zlata kosulje,
Te priviknu iz bijela grla
Po imenu dijete Maksima;
Prepade se Crnojevic Ivo,
Te Latinci snasi progovara:
"\Snaho moja, Latinko djevojko!
"Nemoj vikat' dijete Maksima,
"Eli smo mu zao ucinili,
"A Maksim je hitar kavgadzija,
"Hoce, snaho, zametnuti kavgu
"Na veselju u svatove svoje;
"\Snaho moja, Bogom ti se kunem!
"U Zabljaku puna kula blaga,
"\Sve cu blago tebe pokloniti,
"Cin' od blaga, sto je tebe drago "
63) /Marva u/ narodu nasemu, osobito po sjeveroistocnijem
krajevima, zove se /ziva stoka;/ ali ovdje znaci /stvar/.
|
|
|