|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Zenidba Jaksica Mitra
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba Jaksica Mitra
(iz Sinja)
Dvorbu dvori bogat u bogata,
A siroma jedan u drugoga:
Jaksic Mitar u vojvode Janka;
Ne dvori ga, da dvorbu izdvori,
Nit' ga dvori, da mu najam plati,
Vec da vidi njegovu sestricu,
Da je vidi, i da je obljubi.
Dvorio ga devet godin' dana,
Kad deseta godina Nastala,
Ne more je mlade ni viditi,
Kamo l' ce je junak obljubiti;
Razboli se Mitar dite mlado,
Razboli se bolom brez bolisti,
K njem' dolazi robinja divojka,
Pa je Mitru ona govorila:
"Sto je tebi, Mitre dite mlado?
"Koja ti je golema nevolja,
"Tere si se junak razbolio?"
A veli joj Mitar dite mlado:
"Kad me pitas, robinjo divojko,
"\Sve cu tebi kazivati pravo:
"Evo ima devet godin' dana,
"Da ja dvorim Janka gospodara;
"Ne dvorim ga, da dvorbu izdvorim,
"Nit' ga dvorim, da mi najam plati;
"Vec, da vidim njegovu sestricu,
"Da je vidim, i da je obljubim;
"Vec te molim, robinjo divojko!
"\Sastavi me s gospojicom tvojom,
"A ja cu te lipo darovati:
"Dacu tebi cetvere aljine:
"Dvoj' od svile, dvoje od kadife."
Ka je bilo vecer po veceri,
Ona Mitru veceru nosila
I uzela kljuce od cardaka,
Pa ga vodi gospoji divojki.
Devetera vrata otvorala,
Dok je Mitra divojki uvela;
Kad divojka Mitra sagledala,
Ovako je njemu govorila:
"O radosti, velika dragosti!
"Duso moja, mlad Jaksicu Mitre!
"Ljubi mene, koliko ti drago,
"Pak me vodi dvoru bijelome"
Ljubi Mitar gizdavu divojku,
Ljubio je do zore bijele.
Kad je bila zora zabilila,
Skocila se lijepa divojka,
Skocila se na noge lagane,
Pake ide u kulu bijelu,
Kupi blago Janka brata svoga,
Paka idje doli u podrume,
Te izvede dva konja golema,
Sebi jednog, a Mitru drugoga,
Na gotove konje posidose,
Paka bize goricom zelenom.
Kad u jutru jutro osvanula,
Idje Janko u kulu bijelu,
Da obadje mlad-Jaksica Mitra,
Ali Mitra u kuli ne nadje;
Idje k seki u cardake gornje;
Al' mu sestre u cardaku nije;
Kada ode konjim' u podrume,
Dobri konja u podrumu nije;
Onda se je Janko ositio,
Pa je dobra konja posidnuo,
Te za njima idje u potragu,
I stize i ma trecem konaku,
Pa je Janko Mitru besjedio:
"O bora ti, mlad Jaksicu Mitre!
"Ako si mi sestru ti odveo,
"\Za sto si mi blago ti odnio?
"Blag' odnio i konje odveo?"
A veli mu Mitar dite mlado:
"Da moj sura, vojevoda Janko!
"\Sestru ne bi za boljeg udao,
"Brez blaga je ne bi ni udao;
"A imade devet godin' dana,
"Da te dvorim, vojevoda Janko,
"Ja sam dobra konja izdvorio."
Onda mu je Janko govorio:
"Ajde s Bogom, Mitre dite mlado!
"Pazi meni drage sestre moje!
"Na putu ti dobra sreca bila,
"A pod nogam' svi dusmani tvoji,
"Kako konju i ploce i cavli!"
|
|
|