|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Nahod Momir
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Nahod Momir (II)
"Kade bude u oci vaskrsa,
"Ostojimo to sveto vecernje,
"Izidjemo iz bijele crkve,
"Vi uzmite svaki po causa,
"Te vodite dvoru na veceru,
"Ja cu kuma Naoda Momira,
"Odvescu ga dvoru na veceru,
"Iznosicu trogodisnje vino
"I rakiju od sedam godina;
"Opojicu Naoda Momira,
"Odnecu ga u careve dvore
"Na cardake gdi Grozdana spava,
"Metnucu ga sestrici na ruke,
"A sestra je svaka milostiva
"I na svoga brata zalostiva,
"Ona ce ga lepse prigrliti;
"A kad bude na vaskrsenije,
"I budemo na jutrenji svetoj,
"Bude vreme celivat' 'vandjelje,
"\Car ce gledat' i desno i levo,
"Da s Momirom celiva 'vandjelje,
"Kad Momira ne bude u crkvi,
"Ja cu s carem celivat' 'vandjelje;
"Kad jutrenju svetu savrsimo,
"Izidjemo iz bijele crkve,
"\Car ce onda mene zapitati:
""O Todore, kamo mi Momire?
""Sto mi nije deteta u crkvi?
""Kod tebe je na veceri bilo,
""Na njega si navalio vino,
""Od vina ga ljuto boli glava,
""Te ne moze u crkvu da dodje." "
"Vas cetiri dusom podnesite,
"A cetiri krivo svedocite:
""Momir ljubi sestru Grozdijanku.""
"Tako cemo omrazit' Momira,
"\Sa cestitim carem rastaviti."
Kad je bilo u oci uskrsa,
Vecernje su sveto ostajali
I izisli iz bijele crkve,
Svaki vezir uze po causa,
Todor uze Naoda Momira,
Odvede ga dvoru na veceru,
Pred njeg' nosi tregodisnje vino
I rakiju od sedam godina,
A u vino mesa svako bilje,
Ponajvise bendjeluka teska,
A na tvrdi sanak namenjuje,
Neka spava Naode Momire,
Dok ne svane II sunce ne grane
I dok bude doba leturdjiji.
Opi s' dete, nist' o sebi ne zna,
Naslonja se glavom na Todora,
Na svojega krstenoga kuma;
Todor uze dete u narucje;
Odnese ga u dvore careve,
Na cardake gdi devojka spava,
I metnu ga Grozdani na ruku,
A sestra je svaka milostiva
I na svoga brata zalostiva,
Ona ga je lepse prigrlila.
Po tom malo vreme postajalo,
Petli pese, klepala ud'rise,
Svestenici stase na jutrenje,
Sva gospoda podrani u crkvu
I pred njima Srpski car Stepane.
Jutrenju su svetu ostajali,
Dodje vreme celivat' 'vandjelje,
A car gledi i desno i levo,
Ne bi l' gdigod vidio Momira,
Da sa njime celiva 'vandjelje;
Onda pridje Todore vezire,
Te sa carem celiva 'vandjelje.
Kad jutrenju svetu savrsili,
I izisli iz bijele crkve,
Pa pred crkvom seli u stolove,
Onda care poce besediti:
"O Todore! kamo mi Momire?
"Sto mi nije deteta u crkvi?
"Kod tebe je bilo na veceri,
"Na njega si navalio vino,
"Od vina ga ljuto boli glava,
"Te ne moze u crkvu da dodje?"
Onda poce Todor besediti;
"\Car cestiti, sunce ogrejano!
"Ti Momira drzis i Grozdanu,
"Rodjenoga brata i sestricu;
"Momir ljubi sestru Grozdijanku."
Tad' govori Srpski car Stepane:
Muc', Todore, mukom se zamuk'o!
"Nij' istina, sto na dete kazes,
"Tako mi se ne delilo meso
"\Za zivota od moji kostiju
"Ja ne delim Momir' i Grozdanu!
"Rodjeni su bratac i sestrica."
Povikase osam vezirova:
Cetvorica dusom podnesose,
A cetiri krivo svedocise:
"Jeste, care, Bog i njina dusa!
"Jeste, care, danasnjeg nam dana!
"Jeste, care, umrlog nam casa!
"Momir ljubi sestru Grozdijanku,
"I sad spava s njome na cardaku!"
Rasrdi se Srpski car Stepane,
Od ljutine aljinu razdera,
Od zalosti grozne suze proli:
"Ej Momire, ej zalosti moja!
"Ej Momire, lepa kito cveca!
"Tesko mene, ja izgubi tebe!"
Pak namace dva dzelata mlada:
"Brzo id'te, dva dzelata mlada,
"Na cardake, gdi Grozdana spava,
"Uvatite Naoda Momira,
"Vodite ga, te ga obesite
"U gradini o suvoj davini,
"Stono se je drvo osusilo
"Ima vreme tri godine dana,
"Niti lista niti cvetom cvati."
Otidose dva dzelata mlada,
Ali Momir na cardaku spava,
Kod njeg' sedi sestra Grozdijanka,
Nad njim mase granom bosiljkovom,
Svome bratu cini lepa lada,
Da joj bratac mamuran pospava.
Tu dodjose dva dzelata mlada,
Namkose mu gajtan oko vrata;
Kad to vide gospodja devojka,
Ona pisnu, kao zmija ljuta,
Ud'ri licem o zemljicu carnu,
A Momir se trze iza sanka,
Oci metnu, pogleda nada se,
Te ugleda dva dzelata mlada,
Pa i stade Bogom bratimiti:
"Bogom braco, dva dzelata mlada!
"Nemojte me odma obesiti,
"Vodite me caru roditelju,
"Da ja pitam roditelja moga,
"\Za sto mene oce da obesi,
"Sta li sam mu sagresio ljuto;
"A sva moja braca i druzina
"Raduje se svetom vaskrsenju,
"Mene baba oce da obesi
"Na znan danak na vaskrsenije!"
Dzelati su, al' su milostivi,
Oni stase suze prosipati
Na Momira mlada gledajuci;
Vode njega caru roditelju.
|
|
|