|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Banovic Strahinja
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Banovic Strahinja (VI)
U to doba bane pristasao,
Mudar bane, pak je istetio:
Na jutru mu ne zva dobro jutro,
Niti Turski salem nazivase,
No mu grdnu rijec progovara:
"A tu li si? jadan kopilane!
"Kopilane, carev hainine!
"Cije li si dvore poharao?
"Cije li si roblje porobio?
"Ciju l' ljubis pod cadorom ljubu?
"Izlazi mi na megdan junacki!"
Skoci Turcin ka' da se pridrnu,
Jednom kroci, do konja dokroci,
Drugom kroci, konja pojahao,
Pritegnu mu obadva dizdjena.
Al' ne ceka Strahinicu bane,
No na njega djoga nagonjase,
Pa na njega bojno koplje pusti;
Udari se junak na junaka,
Pruzi ruke silan Vlah-Alija,
U ruku mu koplje ufatio,
Pa ti banu rijec progovara:
"Kopilane, Strahinicu bane!
"A sta li si, vlasce, promislilo?
"Nije s' ove babe Sumadijnske,
"Da razgonis i da nabrekujes,
"No je ovo silan Vlah-Alija,
"Sto s' ne boji cara ni vezira,
"Sto j' u cara vojske drzavine,
"Cini mi se sva careva vojska,
"Kao mravi po zelenoj travi;
"A ti, more! megdan da dijelis!"
To mu rece, bojno koplje pusti,
Od prve ga obraniti scase,
Bog pomoze Strahinicu banu,
Ima djoga konja od megdana,
Kako koplje na planini zviznu,
Soko djogo pade na koljena,
Iznad njega koplje preletalo,
Udarilo o kamen studeni,
Na groje se koplje salomilo:
Do jabuke i do desne ruke.
Dok satrse ona koplja bojna,
Potegose perne buzdohane:
Kad udara silan Vlah-Alija,
Kad udara Strahinica bana,
Iz sedla ga konju izgonjase,
A na usi djogu nagonjase,
Bog pomoze Strahinicu banu,
Ima djoga konja od megdana,
Sto ga danas u Srbina nema,
U Srbina, niti u Turcina,
Uzmahuje i glavom i snagom,
Te u sedlo baca gospodara;
Kad udara Strahinicu bane
Mucnu alu silna Vlah-Aliju,
Iz sedla ga maci ne mogase,
Tonu vrancu konju do koljena
U zemljicu noge sve cetiri.
Buzdohane perne polomise,
Polomise, i pera prosuse,
Pa su britke sablje povadili,
Da junacki megdan podijele.
No da vidis Strahinica bana!
Kazu ima sablju o pojasu:
Kovala su sablju dva kovaca,
Dva kovaca i tri pomagaca,
Od nedjelje opet do nedjelje,
Od celika sablju pretopili,
U ostricu sablju ugodili;
Turcin manu, a doceka bane,
Na sablju mu sablju docekao,
Po poli mu sablju presjekao:
Vidje bane, pa se razradova,
Ljuto savi i otud i otud,
Eda bi mu glavu osjekao,
Jal' Turcinu ruke obranio;
Udari se Junak na Junaka,
Ne da Turcin glavu ukinuti,
Ne da svoje ruke istetati,
No se brani s onom polovinom:
Polovinu na vrat naturase,
I svojega vrata zaklonjase,
I banovu sablju ostrpkuje,
Sve otkida po komat i komat
Obadvije sablje isjekose,
Do balcaka sablja dogonise,
Pobacise njine odlomcine,
Od hitrijeh konja odskocise,
Za bila se grla dovatise,
Te se dvije ale ponijese
Na Golecu na ravnoj planini;
Nosise se ljetni dan do podne,
Dok Turcina pjene popanuse,
Bijele su kako gorski snijeg,
Strahin:bana b'jele, pa krvave,
Iskrvavi niz prsi haljine,
Iskrvavi cizme obadvije.
|
|
|