|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Banovic Strahinja
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Banovic Strahinja (VII)
A kad banu muka dosadila,
Tada bane rijec progovara
"Ljubo moja, tebe bog ubio!
"Koje jade gledas na planini?
"No ti podbi jedan komat sablje,
"Udri, ljubo, mene, ja Turcina:
"Misli, ljubo, koga tebe drago."
Ali Turcin ljuto progovara:
"Duso moja, Strahinjina ljubo!
Nemoj mene, no udri Strahina,
"Nigda njemu mila biti ne ces,
"Prijekorna biti do vijeka:
"Korice te jutrom i vecerom,
"Dje si bila sa mnom pod cadorom;
"Mene biti mila do vijeka,
"Odvescu te Jedrenetu gradu,
"Naredicu tridest sluskinjica,
"Nek ti drze skute i rukave,
"Ranicu te medom i secerom,
"Okititi tebe dukatima
"\Savrh glave do zelene trave;
"Udri sade Strahinica bana!"
Zensku stranu lasno prevariti:
Lako skoci, ka' da se pomami,
Ona nadje jedan komat sablje,
Zavi komat u vezeni jagluk,
Da joj bilu ruku ne obrani,
Pa oblece i otud i otud,
Cuva glavu Turcin-Vlah-Alije,
A osinu gospodara svoga,
Gospodara Strahinica bana,
Povrh glave po cekrk-celenci
I po njeg'vu bijelu kauku,
Pres'jece mu zlatali celenku,
I pres'jece bijela kauka,
Malo rani glavu na junaku,
Poli krvca niz junacko lice,
Scase zalit' oci obadvije.
Prepade se Strahinicu bane,
Dje pogibe ludo i bezumno,
A nesto se bane domislio,
Viknu bane iz bijela grla
Nekakoga hrta Karamana,
Sto je hrce na lov naucio,
Viknu bane i opet priviknu,
Skoci hrce i odmah dotrca,
Te banovu ljubu dovatilo;
Al' je zenska strana strasivica,
Strasivica svaka od pascadi,
Baci kamat u zelenu travu,
Ljuto vrisnu, daleko se cuje,
Zuta hrta za usi podbila,
Te se snjime kolje niz planinu,
A Turcinu oci ispadose,
Koliko mu nesto zao bjese,
Te on gleda, sto se cini snjome;
Ali banu druga snaga dodje,
Druga snaga n srce junacko,
Te omanu tamo i ovamo,
Dok Turcina s nogu ukinuo.
Koliko se bane uostrio,
On ne trazi nista od oruza
No mu grlom bane zapinjase,
A pod grlo zubom dovatase,
Zakla njega kako vuce jagnje;
Skoci bane, pa iz grla viknu,
Te nabreknu onog hrta zuta,
Doke svoju kurtalisa ljubu.
Zape ljuba bjezat' niz planinu,
Ona scase bjezat' u Turaka,
Ne dade joj Strahinicu bane,
Za desnu je ruku uhitio,
Privede je k puljatu djogatu,
Pa se djogu fati na ramena,
Turi ljubu za se na djogina,
Pa pobjeze bane uprijeko,
Uprijeko, ali poprijeko,
Otkloni se od te sile Turske,
Te dolazi u ravna Krusevca,
U Krusevac, u tazbinu svoju.
Vidje njega starac Jug Bogdane,
A srete ga devet milih sura,
Ruke sire, u lice se ljube,
Za lako se upitase zdravlje.
A kad vidje stari Jug Bogdane
Obranjena zeta u celenku.
Prosu suze niz gospodsko lice:
"Vesela ti nasa carevina!
"Medjer ima u cara Turaka,
"Medjer ima silnijeh junaka,
"Koji zeta obranise moga,
"Koga danas u daleko nema."
Surevi se njemu prepadose.
Progovara Strahinicu bane:
"Nemoj mi se, taste, raskariti,
"Ni vi, moje sure, prepanuti;
"U cara se ne nadje junaka,
"Da dohaka mene i obrani;
"Da vi kazem, ko me obranio,
"Od koga sam rane dopanuo:
"Kad dijelih megdan sa Turcinom,
"O moj taste, stari Jug-Bogdane!
"Onda mene ljuba obranila,
"Ljuba moja, mila scera tvoja,
"Ne sce mene, pomoze Turcinu."
Planu Juze, kako oganj zivi,
Viknu Juze djece devetoro:
"Povadite noze devetore,
"Na komate kuju iskidajte."
Silna djeca baba poslusase,
Te na svoju sestru kidisase,
Al' je ne da Strahinicu bane,
Surevima rijec govorase:
"Sure moje, devet Jugovica!
"Sto se, braco, danas obrukaste?
"Na koga ste noze potrgnuli?
"Kad ste, braco, vi taki junaci,
"Kamo nozi, kamo vase sablje,
"Te ne biste sa mnom na Kosovu.
"Da cinite s Turcima junastvo,
"Desite se mene u nevolji?
"Ne dam vasu sestru poharciti,
"Bez vas bih je mogao stopiti,
"Al' cu stopit' svu tazbinu moju,
"Nemam s kime ladno piti vino;
"No sam ljubi mojoj poklonio."
Pomalo je takijeh junaka,
Ka' sto bjese Strahinicu bane.
|
|
|