|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Car Lazar i carica Milica
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Car Lazar i carica Milica (I)
(o boju Kosovskom)
Car Lazare sjede za veceru,
Pokraj njega carica Milica;
Veli njemu carica Milica:
"\Car-Lazare, Srpska kruno zlatna!
"Ti polazis sjutra u Kosovo,
"\S' sobom vodis sluge ,i vojvode,
"A kod dvora ni kog' ne ostavljas,
"\Care Lazo, od muskijeh glava,^[41]
"Da ti moze knjigu odnijeti
"U Kosovo i natrag vratiti;
"Odvodis mi devet mile brace,
"Devet brace, devet Jugovica:
"Ostavi mi brata bar jednoga,
"Jednog brata sestri od zakletve."
Njoj govori Srpski knez Lazare:
"Gospo moja, carice Milice!
"Koga bi ti brata najvoljela
"Da t' ostavim u bijelu dvoru?" -
"Ostavi mi Boska Jugovica."
Tada rece Srpski knez Lazare:
"Gospo moja, carice Milice!
"Kada sjutra bijel dan osvane,
"Dan osvane i ograne sunce,
"I vrata se otvore na gradu,
"Ti isetaj gradu na kapiju,
"Tud' ce poci vojska na alaje:
"\Sve konjici pod bojnim kopljima,
"Pred njima je Bosko Jugovicu,
"I on nosi krstasa barjaka;
"Kazi njemu od mene blagosov,
"Nek da barjak, kome njemu drago,
"Pa nek s tobom kod dvora ostane."
Kad u jutru jutro osvanulo
I gradska se otvorise vrata,
Tad' iseta carica Milica,
Ona stade gradu kod kapije,
Al' eto ti vojske na alaje:
Sve konjici pod bojnim kopljima,
Pred njima je Bosko Jugovicu
Na alatu vas u cistom zlatu,
Krstas ga je barjak poklopio,
Pobratime! do konja alata;
Na barjaku od zlata jabuka,
Iz jabuke od zlata krstovi,
Od krstova zlatne kite vise,
Te kuckaju Boska po plecima;
Primace se carica Milica,
Pa uvati za uzdu alata,
Ruke sklopi bratu oko vrata,
Pak mu poce tiho govoriti:
"O moj brate, Bosko Jugovicu!
"\Car je tebe mene poklonio,
"Da ne ides na boj na Kosovo,
"I tebe je blagosov kazao,
"Da das barjak, kome tebe drago,
"Da ostanes sa mnom u Krusevcu,
"Da imadem brata od zakletve."
Al' govori Bosko Jugovicu:
"Idi, sestro, na bijelu kulu;
"A ja ti se ne bih povratio,
"Ni iz ruke krstas barjak dao,
"Da mi care pokloni Krusevac;
"Da mi rece druzina ostala:
"Gle strasivca, Boska Jugovica!
"On ne smjede poci u Kosovo
"\Za krst casni krvcu proljevati
"I za svoju vjeru umrijeti."
Pak procera konja na kapiju.
Al' eto ti starog Jug-Bogdana
I za njime sedam Jugovica,
Sve je sedam ustavljala redom,
Al' nijedan ni gledati ne ce.
Malo vreme za tim postajalo,
Al' eto ti Jugovic-Voina,
I on vodi careve jedeke
Pokrivene sa suvijem zlatom,
Ona pod njim uvati kulasa,
I sklopi mu ruke oko vrata,
Pa i njemu stade govoriti:
"O moj brate, Jugovic-Voine!
"\Car je tebe mene poklonio,
"I tebe je blagosov kazao,
"Da das jedek', kome tebe drago,
"Da ostanes sa mnom u Krusevcu,
"Da imadem brata od zakletve."
Veli njojzi Jugovic Voine:
"Idi, sestro, na bijelu kulu;
"Ne bi ti se junak povratio,
"Ni careve jedeke pustio,
"Da bih znao, da bih poginuo;
"Idem, sejo, u Kosovo ravno
"\Za krst casni krvcu proljevati
"I za vjeru s bracom umrijeti."
Pak procera konja na kapiju.
Kad to vidje carica Milica,
Ona pade na kamen studeni,
Ona pade, pak se obeznani;
Al' eto ti slavnoga Lazara,
Kada vidje gospodju Milicu,
Ud'rise mu suze niz obraze;
On s' obzire s desna na lijevo,
Te dozivlje slugu Golubana:
"Golubane, moja vjerna slugo!
"Ti odjasi od konja labuda,
"Uzmi gospu na bijele ruke,
"Pak je nosi na tananu kulu;
"Od mene ti Bogom prosto bilo!
"Nemoj ici na boj na Kosovo,
"Vec ostani u bijelu dvoru."
Kad to zacu sluga Golubane,
Proli suze niz bijelo lice,
Pa odsjede od konja labuda,
Uze gospu na bijele ruke,
Odnese je na tananu kulu;
Al' svom srcu odoljet' ne moze,
Da ne ide na boj na Kosovo,
Vec se vrati do konja labuda,
Posjede ga, ode u Kosovo.
|
|
|