|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Music Stefan
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Music Stefan
Vino pije Musicu Stevane
U Majdanu cisto srebrnome[42]
U svom krasnom dvoru gospodskome;
Vino sluzi Vaistina sluga.
Kad se ladna podnapise vina,
Al' besedi Musicu Stevane:
"Vaistino, moje cedo drago!
"Ja cu leci sanak boraviti,
"Ti veceraj, pa se napij vina,
"Pa posetaj pred gospodskog dvora,
"Pa pogledaj cistom vedrom nebu;
"Jeli jasan mesec na zaodu,
"Jel' danica na istoku zvezda;
"Jeli nama putovati vreme
"Na Kosovo lepo polje ravno
"Na rociste cestitome knezu;
"Jer znades li, moje cedo drago,
"Kadono smo na zakletvi bili
"Kako nas je zaklinjao kneze,
"\Zaklinjao, proklinjao ljuto:
""Ko je Srbin i Srpskoga roda,
""I od Srpske krvi i kolena,
""A ne dos'o na boj na Kosovo,
""Ne imao od srca poroda!
""Ni muskoga ni devojackoga;
""Od ruke mu nista ne rodilo!
""Rujno vino ni senica bela;
""Rdjom kap'o, dok mu je kolena!""
Leze Steva u meke duseke,
Povecera Vaistina sluga,
Povecera i napi se vina,
Pa iseta pred gospodskog dvora
I pogleda cistom vedrom nebu,
Jeste jasan mesec na zaodu,
Jest danica na istoku zvezda;
Jeste njima putovati vreme
Na Kosovo lepo polje ravno
Na rociste cestitome knezu;
Pa se sece konjma u ahare,
Pa izvede dva konja viteza,
Osedla i opravi lepo,
Jednog sebi, drugog gospodaru;
Pa se sece u gospodske dvore,
I iznese krstat svilen barjak,
Pa kome je dvanaest krstova,
Svi dvanaest od cistoga zlata,
I ikona svetoga Jovana,
Krsno ime Musica Stevana,
Prisloni ga uz gospodskog dvora,
Pa se sece gore na cardake,
Da probudi gospodara svoga.
Kad je bio cardaku na vrati,
Kob ga kobi Stevanova ljuba,
Zagrli ga, pa ga i poljubi:
"Bogom brate, Vaistino slugo!
"Visnjim Bogom i svetim Jovanom!
"Do sad si mi verna sluga bio,
"Od jako si Bogom pobratime,
"Nemoj budit gospodara moga;
"Jer sam jadna zao sanak vid'la,
"Gdi poleti jato golubova,
"I pred njima dva sokola siva,
"Ispred naseg dvora gospodskoga,
"Odletise na Kosovo ravno
"I padose medj' Muratov tabor,
"Gdi padose, vec se ne digose;
"To je, braco, vase zlamenije,
"Bojati se da ne izginete."
Al' besedi Vaistina sluga:
"Draga seko, Stevanova ljubo!
"Ne cu, seko, nevere ciniti
"Gospodaru i mome i tvome;
"Jer ti nisi na zakletvi bila,
"Kako nas je zaklinjao kneze,
"\Zaklinjao, proklinjao ljuto:
""Ko je Srbin i Srpskoga roda,
""I od Srpske krvi i kolena,
""A ne dos'o na boj na Kosovo,
""Od ruke mu nista ne rodilo!
""Rujno vino, ni senica bela;
""Ne imao poljskog bericeta!
""Ni u domu od srca poroda!
""Rdjom kap'o dok mu je kolena!""
"Pa ja ne smem nevere ciniti
"Gospodaru i mome i tvome."
Vec useta u cardake gornje,
Pa probudi gospodara svoga:
"Ustanite, dragi gospodaru!
"Jeste nama putovati vreme."
Usta Steva na noge junacke,
I umiva svoje lice belo,
I oblaci gospodsko odelo,
Pa pripasa sablju okovanu,
Pa uzima kondir vina rujna,
Te napija krasnu slavu Bozju
Sretna puta i krsta casnoga
U svom dvoru za stolom svojijem,
Vojvodi je to i pre i posle[43]
Pa iseta pred gospodske dvore,
Usedose dva konja viteza,
Razavise krstate barjake,
Udarise bubnji i svirale,
Digose se Bogom putovati.
Bela i je zora zabelila
Na Kosovu krasnom polju ravnom,
Susrete i Kosovka devojka,
U ruku joj dva kondira zlatna,
Oba zlatna, al' obadva prazna,
Pod pazuom klobuk svile bele,
Za klobukom bela kita perja,
U dnu perje srebrom zaliveno,
A po sredi zlatom prepleteno,
I po vrtu biserom kiceno;
Al' besedi Musicu Stevane:
"Bozja pomoc, moja seko draga!
"Gdi si, duso, na ograsju bila?
"Otkuda ti klobuk svile bele?
"Daj mi, seko klobuk svile bele,
"Da ga poznam, koga je vojvode;
"A tako mi srecna puta moga
"Nevere ti uciniti ne cu!"
Al' besedi Kosovka devojka:
"\Zdravo da si, knezeva vojvodo!
"Nisam nigdi na ograsju bila,
"Rano me je probudila majka,
"Mi ranimo te vodu grabimo;
"Kad ja dodjo na vodu Sitnicu,
"Al' Sitnica mutna i povodna,
"Nosi, brate, konje i junake,
"Turske kape i bijele calme,
"Krasne Srpske bijele klobuke
"Ovaj klobuk blizu kraja bese,
"Ja zagazi u vodu Sitnicu,
"I uvati klobuk svile bele,
"Brata imam od mene mladjega,
"Nosim klobuk bratu rodjenome,
"Ja sam mlada milo mi je perje."
Klobuk dade knezevoj vojvodi,
Cim ga vide Musicu Stevane,
Cim ga vide, tim ga i poznade,
Prosu suze niz gospodsko lice,
Udari se po kolenu rukom,
Cisti skerlet na kolenu puce,
Zlatna kopca na desnom rukavu:
"Tesko meni i do Boga moga!
"Na meni je ostanula kletva
"Od mojega cestitoga kneza."
Klobuk dade Kosovki devojki,
Pa se masi u dzepove rukom,
Te joj dade tri dukata zuta:
"Naj ti, seko, Kosovka devojko!
"A ja idem na boj na Kosovo
"U presveto ime Isusovo[44] ,
"Ako Bog da, te se natrag vratim,
"Lepsim cu te darivati darom;
"Ako l', seko, ja pogibo amo,
"Pomeni me po peskesu mome."
Udarise konje mamuzama,
Pa Sitnicu vodu prebrodise,
Udarise u carevi tabor.
Kako dodje Musicu Stevane,
Tri je pase bio i ubio,
Kad zapoce biti cetvrtoga,
Tu pogibe Musicu Stevane
I sa njime Vaistina sluga
I vojske mu dvanaest iljada;
I tu nam je i knez poginuo.
Tu su Srblji izgubili carstvo
Cestitoga cara zemaljskoga.
42) Pripovijeda se, da je Music Stefan bio iz Majdana u nahiji
Pozarevackoj.
43) t. j. I /prvo/ i /posljednje/ (nigda vise u svom dvoru ne ce )
slavu napijati).
44) Ja mislim, da je ovaj stih dodat u nase vrijeme.
|
|
|