|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Marko Kraljevic i Alil-aga
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Marko Kraljevic i Alil-aga
Pojezdise do dva pobratima
Preko krasna mesta Carigrada:
Jedno jeste Kraljevicu Marko,
A drugo je beze Kostadine!
Ta i poce besediti Marko:
"Pobratime, beze Kostadine!
"\Sad ja idem preko Carigrada,
"Teva m' koja sukobiti beda,
"Te me teva na mejdan zazvati;
"Ja cu s' tesko bolan uciniti
"Od zla bola teske srdobolje."
Pak se Marko bolan ucinio
Bez bolesti, od mudrosti teske,
Po dobru se Sarcu polozio,
Na sedlo se srcem naslonio,
Tako ide preko Carigrada.
Dobra kopca sukobila Marka,
Sukobi ga carev Alil-aga,
I za agom tridest janjicara;
Alil-aga besedio Marku:
"O junace, Kraljevicu Marko!
"Ajd' na mejdan, da s' nadstreljujemo,
"Pa ako ti Bog i sreca dade,
"Te ti mene danaske nadstrelis,
"Na cast tebe moji beli dvori
"I u dvori moje dostojanje
"I kaduna moja verna ljuba;
"Ako li te danaske nadstrelim,
"Ne trazim ti ni dvora ni ljube,
"Teke sto cu tebe obesiti,
"Viteza ti osvojiti Sarca."
A besedi Kraljevicu Marko:
"Ostan' me se, Turcine prokleti!
"Mene nije do streljanja tvoga,
"Vec evo me teska bolest nasla,
"Teska bolest, srdobolja ljuta,
"Ni konja se drzati ne mogu,
"A kamo li da se nadstreljujem!"
Al' se Turcin ostanuti ne ce,
Vati Marku desni skut dolame,
Trze Marko noza od pojasa,
Te odsece desni skut dolame:
"Idi bedo, aratos te bilo!"
Al' se Turcin ostanuti ne ce,
Vec uvati levi skut dolame,
Marko trze noza od pojasa,
Te i leva odsijece skuta:
"Idi bedo, da te Bog ubije!"
Al' se Turcin ostanuti ne ce,
Vec uvati Sarca za vodjice,
Desnom rukom za vodjice Sarca,
Levom rukom Marka za nedarca.
Planu Marko, kako vatra ziva,
Ispravi se na Sarcu vitezu,
Dobro Sarcu dizgen potegao,
Igra Sarac, kako i pomaman,
I preskace konje i junake;
Pak doziva bega Kostadina:
"Pobratime, beze Kostadine!
"Idi, brate, bezistenu mome,
"Donesi mi strelu Tataranku,
"U kojoj je streli Tataranki
"Devet beli sokolovi pera;
"A ja idem s agom na kadiju,
"Na mescemi da nam sinpilati;
"Da medj' nama posle nije kavge."
Tad' se beze bezistenu vrati,
Ode Marko s agom na kadiju.
Kako ide carev Alil-aga,
Papuc' skide, sede kod kadije,
Pa izvadi dvanaest dukata,
Te kadiji mece pod koleno:
"Efendija, eto ti dukata,
"Ne daj Marku pravog sindzilata."
Ali Marko Turski razabrao,
A u Marka ne ima dukata,
Vec buzdovan mece preko krila:
"Cujes li me, efendi:kadija!
"Daj ti mene pravog sindzilata,
"Jer vidis li sestoper pozlacen,
"Ako t' odem udarati njime,
"Ne ce tebe melem trebovati,
"Mescemu ces i zaboraviti
"A dukate ni videti ne ces."
Efendiju popade groznica
Gledajuci sestoper pozlacen,
Sindzilati, a drkcu mu ruke.
Kad podjose na mejdan junacki,
Za agom je tridest janjicara,
A za Markom ne ima nikoga,
Do nekol'ko Grka i Bugara.
Kad dodjose na mejdan junacki,
A besedi carev Alil-aga:
"Delibasa, ajde meci strele;
"Ti se valis, da si dobar junak,
"I valis se caru na divanu,
"Da zastrelis orla krstatoga,
"Krstas' orla, sto vodi oblake."
Besedi mu Kraljevicu Marko:
"Ja, Turcine, ja sam dobar junak,
"Ali ti si od mene stariji,
"Jer je vase gospodstvo i carstvo
"Tvoj je mejdan stariji od moga,
"Jer si mene na mejdan zazvao;
"Vec, Turcine, ajde meci strele."
Metnu Turcin prvu belu strelu,
Strelu metnu, pak meri arsinom,
Prestrijeli sto dvadest arsina;
Metnu Marko prvu belu strelu,
Prestrijeli dve stotan' arsina.
Metnu Turcin drugu belu strelu;
Prestrijeli tri stotin' arsina;
Metnu Marko drugu belu strelu,
Prestrijeli pet stotin' arsina;
Metnu Turcin trecu belu strelu,
Prestrijeli sest stotin' arsina;
U tom Marku i Kostadin dodje
I donese strelu Tataranku,
U kojoj je streli Tataranki
Devet beli sokolovi pera;
Metnu Marko strelu Tataranku,
Ode strela u pra i u maglu,
Ocima se ne da pregledati,
A kamo li premerit' arsinom!
Stade Turcin suze prosipati,
Stade Marka Bogom bratimiga:
"Bogom brate, Kraljevicu Marko!
"Visnjim Bogom i svetim Jovanom
"Po ubavu zakonu vasemu!
"Na cast tebe moji beli dvori,
"I kaduna moja verna ljuba,
"Tek me nemoj, brate. obesiti!"
A besedi Kraljevicu Marko:
"O Turcine, ziv' te Bog ubio!
"Bud me bratis, sto mi zenu dajes?
"Mene tvoja zena ne trebuje,
"U nas nije, kano u Turaka,
"\Snasica je, kano i sestrica;
"Ja na domu imam ljubu vernu,
"Plemenitu Jelicu gospodju;
"A sve bi ti, brate, oprostio,
"Ali si mi izdrgo dolamu,
"Vec daj mene tri tovara blaga,
"Da iskrpim na dolami skute."
Skoci Turcin rado i veselo,
Grli, ljubi Kraljevica Marka,
Odvede ga dvoru gospodskome,
Te ga casti za tri bela dana,
Dade njemu tri tovara blaga,
Snaa kada kosulju sa zlatom,
Uz kosulju srmajli maramu;
Jos mu dade trista pratilaca,
Otprati ga dvoru gospodskome.
I posle su vreme zivovali,
Svetlu caru cuvali krajinu:
Gdi se gode krajina uzbija,
Uzbija je Alil-aga s Markom;
Gdi se gode gradovi uzimlju,
Uzimlje i Alil-aga s Markom.
|
|
|