|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Marko Kraljevic i Mina od Kostura
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Marko Kraljevic i Mina od Kostura (I)
Sjede Marko s majkom vecerati
Suva ljeba i crvena vina;
Ali Marku tri knjige dodjose:
Jedna knjiga od Stambola grada,
Od onoga cara Pojazeta;
Druga knjiga od Budima grada,
Od onoga kralja Budimskoga:
Treca knjiga od Sibinja grada,
Od vojvode Sibinjanin-Janka.
Koja knjiga od Stambola grada,
Car ga u njoj na vojsku poziva,
Na Arapsku ljutu pokrajinu;
Koja knjiga od Budima grada,
Kralj ga u njoj u svatove zove,
U svatove na kumstvo vjencano,
Da ga vjenca s gospodjom kraljicom;
Koja knjiga od Sibinja grada,
Janko u njoj na kumstvo naziva,
Da mu krsti dva nejaka sina.
Mar:ko nita svoju staru majku:
"\Sjetuj mene, moja stara majko,
"Kuda mi je sad ici najprece:
"Il' cu ici na carevu vojsku,
"Il' cu ici kralju u svatove,
"Da ga vjencam s gospodjom kraljicom;
"Il' cu ici Sibinjanin-Janku,
"Da mu krstim dva nejaka sina?"
Veli majka Kraljevicu Marku:
"O moj sinko, Kraljevicu Marko!
"U svate se ide na veselje,
"Na kumstvo se ide po zakonu,
"Na vojsku se ide od nevolje:
"Idi, sinko, na carevu vojsku;
"I Bog ce nam, sinko, oprostiti,
"A Turci nam ne ce razumjeti."
To je Marko poslusao majku,
Pa se spremi na carevu vojsku,
S' sobom vodi slugu Golubana;
Na pohodu majci narucuje:
"Cu li mene, moja staro majko!
"Gradu vrata rano zatvorajte,
"A u jutru dockan otvorajte;
"Jera sam ti, majko, u zavadi
"\S prokletijem Minom od Kostura,
"Pa se bojim, moja stara majko,
"Da mi b'jele ne pohara dvore."
Ode Marko na carevu vojsku
Sa svojijem slugom Golubanom.
Kad su bili na trecem konaku,
Sjede Marko vecer' vecerati,
Goluban mu rujno vino sluzi:
Uze casu Kraljevicu Marko,
Casu uze, u san se zanese,
I ispusti casu na trpezu,
Casa pade, vino se ne prosu;
Budi njega sluga Golubane:
"Gospodaru, Kraljevicu Marko!
"I dosad si na vojsku isao,
"Al' nijesi tako drijemao,
"Ni iz ruke casu izpustao!"
A Marko se trze iza sanka,
Pa govori slugi Golubanu:
"Golubane, moja vjerna slugo!
"Malo trenuh, cudan sanak usnih,
"Cudan sanak a u cudan casak,
"Dje se pramen magle zapodjede
"Od Kostura grada bijeloga,
"Pak se savi okolo Prilipa,
"U toj magli Mina od Kostura,
"On pohara moje b'jele dvore,
"\Sve pohara i ognjem popali,
"\Staru majku s konjma pregazio,
"\Zarobi mi moju vjernu ljubu,
"Odvede mi konje iz arova,
"I odnese iz riznice blago."
Veli njemu sluga Golubane:
"A ne boj se, Kraljevicu Marko!
"Dobar junak dobar san usnio:
"\San je laza, a Bog je istina."
Kad dodjose gradu Carigradu,
Dize care silovitu vojsku,
Otidose preko mora sinjeg
Na Arapsku ljutu pokrajinu,
Te uzimlju po moru gradove,
Cetrdeset i cetiri grada;
Kad dodjose pod Kara-Okana,
Okan bise tri godine dana,
Okan bise, uzet' ne mogose;
Marko s'jece Arapske junake,
Pa sve glave pred cara iznosi,
A car Marku baksise poklanja.
To Turcima vrlo mucno bilo,
Pa govore caru cestitome:
"Gospodine, care Pojazete!
"Marko nije junak nikoliko,
"Vece mrtve odsijeca glave
"I pred tebe na baksis donosi "
To zacuo Kraljevicu Marko,
Pa se moli caru cestitome:
"Gospodine, care poocime!
"Mene jeste sutra krsno ime,
"Krsno ime lijep danak Djurdjev;
"Vec me pusti, care poocime,
"Da proslavim moje krsno ime
"Po zakonu i po obicaju;
"I daj mene pobra Alil-agu,
"Da se s mirom ponapijem vina."
Od ina se caru ne mogase,
Vece posla Kraljevica Marka,
Da on slavi svoje krsno ime,
I dade mu pobra Alil-agu.
Ode Marko u goru zelenu
Po daleko od vojske careve.
Pa razape bijela satora,
Pod njim sjede piti mrko vino
Sa svojijem pobrom Alil-agom.
Kad u jutru jutro osvanulo,
Odmah pozna straza od Arapa,
Da u vojsci ne imade Marka,
Pa povika straza od Arapa:
"\Sad navali, ljuta Arapijo!
"Nema onog strasnoga junaka
"Na sarenu konju velikome."
Tad' navali ljuta Arapija,
Ode caru triest hiljad' vojske.
Onda care Marku knjigu pise:
"Brze hodi, moj posinko Marko!
"Propade mi triest hiljad' vojske."
Ali Marko caru odgovara:
"Kada brze, care poocime!
"Jos se nisam vina napojio,
"A kamo li u slavu ustao!"
Kad je drugo jutro osvanulo
Opet vice straza od Arapa:
"Navalite, ljuta Arapijo!
"Nema onog strasnoga junaka
"Na sarenu konju velikome."
|
|
|