Napomena: U Becu 1853., Vuk Stefanovic Karadzic

U nekakome selu podju zene u planinu da traze divljega broca, i tako vrljajuci po planini jedna od njih zadje i dodje pred jednu pecinu iz koje izidje medjed te je uhvati i odvede unutra; i ondje ziveci s njome, zena zatrudni i rodi musko dijete. Posto dijete malo poodraste, zena se nekako ukrade i utece u selo kuci svojoj. Medjed je jednako kojesta donosio i dijete hranio, kao mu prije i mater. Kad dijete naraste poveliko, ono navali da ide iz pecine u svijet. Medjed ga stane od toga odvracati govoreci mu da je on jos mlad i nejak, a u svijetu ima zlijeh zvjerova koji se zovu ljudi, pak ce ga ubiti. I tako se dijete malo poumiri i ostane u pecini. Poslije nekoga vremena dijete opet navali da ide u svijet, i kad ga medjed drukcije nije mogao odvratiti, a on ga izvede pred pecinu pod jednu bukvu, pa mu rece: "Ako tu bukvu mozes iscupati iz zemlje, onda cu te pustiti da ides u svijet, ako li ne mozes, jos valja da sjedis kod mene." Dijete spopadne bukvu, pa povuci tamo povuci amo, ali ne moze da je iscupa; onda se opet vrati s ocem u pecinu. Kad poslije nekoga vremena dijete opet navali da ide u svijet, medjed ga izvede pred pecinu i kaze mu da ogleda moze li sad iscupati bukvu iz zemlje. Dijete bukvu spopadne i iscupa. Medjed mu onda rece da joj okrese grane, pa zametnuvsi je na rame kao kijacu da ide u svijet. Dijete poslusa oca, i iduci tako po svijetu, dodje u jedno polje dje su se nekolike stotine plugova bile sastale te orali spahiji. Kad dodje k ratarima, zapita ih eda bi imali sto da mu dadu za jelo. Oni mu odgovore da priceka malo, sad ce se njima donijeti rucak, pa dje rucaju oni onoliki, rucace i on. Dok su oni jos to govorili, a to se pomole kola i konji i mazge i magarci s ruckom. Kad se rucak donese, Medjedovic rece da ce on to sve sam pojesti. Ratari se zacude i reku mu kako ce on pojesti toliko jelo sto je doneseno za toliko stotina ljudi! On opet rece da hoce, i okladi se s njima: ako ne pojede da im da svoju kijacu. ako li pojede da oni njemu dadu sve sto je gvozdeno na njihovijem plugovima. Rucak se postavi, i Medjedovic se naklopi te pojede sve, i jos da je bilo. Onda mu oni skupe s plugova sve sto je gvozdeno na jednu gomilu, a on usuce nekolike breze, pa sve poveze i natakne na svoju kijacu pa zametnuvsi je na rame otide k nekakome kovacu i rece mu da mu od onoga gvozdja skuje buzdovan na onu kijacu. Kovac se primi toga posla, ali mu se ucini da je gvozdja mnogo, pa ga sakrije gotovo pola, a od ostaloga buzdovan slupa kojekako. Medjedovicu se ucini buzdovan mali prema onolikome gvozdju, a i ono sto ga je da nije nacinjen kao sto bi trebalo. Za to kad buzdovan nasade na kijacu, Medjedovic da bi ga ogledao jeli dobar, baci ga u nebo pak se podanj nacetvoronozi, te ga doceka u ledja. Buzdovan nesrecom kovacevom prsne, onda Medjedovic razmahne kijacom te kovaca ubije, pa otide u njegovu kucu i nadje sve sakriveno gvozdje; i odnese ga sa onijem komadima od buzdovana drugome kovacu, i kaze mu da mu skuje buzdovan na kijacu, ali mu rece da se ne sali nego od svega gvozdja dobar buzdovan da skuje, ako nije rad proci kao i onaj prije sto ga je kovao. Kovac cuvsi jos prije sta je bilo od onoga kovaca, skupi sve svoje momke, pa ono sve gvozdje sastave ujedno i skuju buzdovan vrlo dobar koliko se igda moglo. Kad nasade buzdovan na kijacu, Medjedovic opet da bi ga ogledao, baci ga u nebo, i nacetvoronozi se podanj, ali se buzdovan ne razbije nego odskoci od ledja..... Ispravivsi se Medjedovic rekne: "\Sad je buzdovan dobar," pa ga zametne na rame i podje dalje. Iduci tako nadje u polju jednoga coeka dje je upregao u ralicu dva vola te ore, i dosavsi k njemu zapita ga eda li ima sto zajelo. Covek mu odgovori: "\Sad ce moja kci donijeti meni rucak, pak cemo podijeliti sto je Bog dao." Medjedovic mu stane kazivati kako je on pojeo sve sto je bilo pripravljeno za nekoliko stotima ratara, "a sta ce sad u jednome rucku biti meni, sta li ce tebi?" U tome eto ti djevojke s ruckom. Kako djevojka rucak postavi, Medjedovic se odmah rukom hvati da jede, a covek mu ne dadne nego mu rece: "Ne! dok se ne prekrstis ovako kao i ja." Medjedovic gladan ne imajuci kud kamo prekrsti se, pa onda pocnu jesti, i najedu se obojica i jos im pretece. Medjedovic gledajuci u ruckonosu, koja je bila krupna i zdrava i lijepa djevojka omili mu, i rece ocu njezinu: "Hoces li mi dati ovu svoju kcer da se zenim njome?" Coek mu odgovori: "Ja bih ti je rado dao, ali sam je obrekao Brku." Medjedovic na to rekne: "Bre sta marim ja za Brka? Ja cu Brka ovijem buzdovanom." A coek mu rekne: "Be i Brko je neki; sad ces ga vidjeti." U tome stane huka sjedne strane, dok se iza brda pomoli jedan brk i u njemu trista i sezdeset i pet ticijih gnijezda. Malo po malo pomoli se i drugi brk; eto i Brka. Kako dodje k njima a on legne nicice djevojci glavom na krilo, i rece joj da ga pobiste. Djevojka ga stane biskati, a Medjedovic ustavsi polagano, raspali svojijem buzdovanom Brka u glavu; a Brko prstom na ono mjesto govoreci djevojci: ,.Eto ovdje me nesto ujede"; a Medjedovic opet buzdovanom na drugo mjesto, a Brko opet prstom na ono mjesto: "Evo ovdje me opet nesto ujede." Kad ga udari treci put, Brko se opet pipne ondje i srdito povice: "Ta zar si slijepa? Evo ovdje me nesto kolje." Onda mu djevojka kaze: "Ne kolje tebe tu nista, nego te evo coek bije." Kad Brko to cuje, on se trgne i skoci na noge, a Medjedovic vec bacio svoj buzdovan pa bjezi preko polja, a Brko se naturi za njim. Medjedovic polaksi poizmakne pred Brkom, ali Brko nikako ne ce da ga se mahne. Medjedovic bjezeci tako dodje na jednu vodu, i nadje kod nje ljude na gumnu dje viju semsu, i povice im: "Pomagajte, braco, za Boga! evo me cera Brko. Sta cu sad? kako cu prijeci preko ove vode?" A jedan od onijeh ljudi pruzi mu lopatu govoreci: "\Sjedi na lopatu da te prebacim." Medjedovic sjedne na lopatu, a coek razmahne njome i prebaci ga na drugu stranu, a on bjezi dalje. Malo za tijem eto ti pa gumno i Brka, pa zapita ljude: "Prodje li ovuda taki i taki coek?" A oni mu kazu da prodje. Brko ih zapita: "Kako prijedje preko ove vode?" A oni mu odgovore: "Preskoci." Onda se Brko zaleti, pa hop! preko vode na drugu stranu, pa poceraj za Medjedovicem. Medjedovic bjezeci uz jedno brdo vrlo sustane, a kad izidje na brdo, nadje coeka na uzoranoj njivi koji je u torbi o vratu imao sjeme, pa po jedan put zagrabi sakom te sije, a po drugi u usta te jede; ovome coveku povice on: "Pomagaj, brate, za Boga! cera me Brko, i evo ga sad ce me stici! Nego sto cu ciniti? Sakrij me dje!" A coek odgovori: "Bogme Brko nije sala. Ali ne znam dje cu ge sakriti; nego hodi ovdje u moju torbu u sjeme." I tako ga uzme u torbu. Kad Brko po tom dodje, i zapita ga za Medjedovica, on mu kaze da je on odavno onuda prosao, i do sad Bog zna kud je otisao. Onda se Brko vrati natrag. Coek onaj sijuci zito zaboravi za Medjedovica, i uzme ga jedan put sa zitom u saku, te metne u usta. Medjedovic se poplasi da ga ne proguta, te po ustima ovamo onamo dok srecom nadje Jedan krnjav zub, te se u njemu ustavi i pricuti. Kad sijac u vece dodje kuci, on povice na snahe: "Dajdete, djeco, one moje zubne cackalice, nesto me zulja u onome mome pokvarenom zubu." Snahe donesu dva velika gvozdena raznja, pa posto on zine, poduvre jedna s jedne druga s druge strane, dok Medjedovic iskoci iz zuba. Onda ga se sijac tek opomene, i rekne mu: "A zlje te sakrio! umalo te nijesam prozderao!" Iza toga posto veceraju i stanu se o svacemu razgovarati, zapita Medjedovic domacina sta mu je bilo onome zubu, te je onako mimo sve ostale pokvaren. A domacin mu stane ovako pripovijedati: "Jednom podjemo nas desetak su trideset konja u Dubrovnik po so. Iduci tako nadjemo jednu djevojku kod ovaca, pa nas zapita kuda cemo, a mi joj kazemo da idemo u Dubrovnik po so; a ona rece: ""Sta da se mucite tako daleko? Evo ima u mojoj pletavaci nesto soli sto je preteklo kad sam mrsila ovce, mislim da ce vam svima biti dosta."" I tako ondje pogodivsi se s njome, ona skine s ruke svoju pletivacu, a mi s konja svoje vrece, pa puni i mjeri, dok napunimo vrece za sve trideset konja. Posto se ondje s njome namirimo, vratimo se natrag. Ovo bijase u jesen, i vrijeme bjese dosta lijepo; ali jedan dan pred noc kad bijasmo navrh Cemerna, nesto se naoblaci pa okrene snijeg sa sjeverom da se pometemo i mi i konji. U tom se jos na vecu nasu nesrecu smrkne sa svijem, i tako tumarajuci ovamo onamo, dok jedan od nas srecom nabasa na jednu pecinu i povice: ""Ovamote braco! Evo suhote!"" Onda mi jedan po jedan ovamo, dok svi udjemo i uvedemo sve tridesetero konja, pa konje rastovarimo i nalozimo vatru, te prenocimo kao u kuci. Kad sjutradan svane, a to imas sta vidjeti: mi svi u jednoj ljudskoj glavi koja stajase izmedju nekakijeh vinograda. Dok se mi tome jos cudjasmo i konje tovarasmo, ne lezi vraze! eto ti pudara od onijeh vinograda, pa uzme onu glavu s nama te metne u pracu, pa okrenuvsi je nekolika puta sebi iznad glave, baci je preko vinograda da plasi cvorke, i kad padnemo na jednome brdu onda ja pokvarim ovaj zub."

I na cast vam laz.