'Cirilica     Latinica     IPP     KASC  
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji

Naslov: Azdaja i carev sin

Napomena: U Becu 1853., Vuk Stefanovic Karadzic

Bio jedan car pa imao tri sina. Jednom najstariji sin podje u lov, pa kako izidje iza grada, skoci zec iza grma a on za njim, te ovamo te onamo dok utece zec u jednu rekavicu, a carev sin za njim, kad tamo, a to ne bio zec, nego azdaja, pa doceka careva sina te ga prozdere. Kad posle toga prodje nekoliko dana a carev sin ne dolazi kuci, stanu se cuditi sta bi to bilo da ga nema. Onda podje srednji sin u lov, pa kako izidje iza grada, a zec skoci iza grma a carev sin za njim, te ovamo te onamo dok utece zec u onu rekavicu, a carev sin za njim, kad tamo, a to ne bio zec nego azdaja, pa ga doceka te prozdere. Kad posle toga prodje nekoliko dana a carevi sinovi ne dolaze natrag nijedan, zabrine se sav dvor. Onda i treci sin podje u lov, ne bi li i bracu nasao. Kako izidje iza grada, opet skoci zec iza grma a carev sin za njim, te ovamo te onamo dok utece zec u onu rekavicu. A carev Sin ne htedne ici za njim, nego podje da trazi drugoga lova govoreci u sebi: "Kad se vratim, naci cu ja tebe." Po tom hodajuci dugo po planini, ne nadje nista, pa se onda vrati u onu rekavicu, kad tamo, ali u rekavici jedna baba. Carev sin joj nazove Boga: "Pomozi Bog, bako!" A baba mu prihvati: "Bog ti pomogao, sinko!" Onda je zapita carev sin: "Gde je, bako, moj zec?" A ona mu odgovori: "Moj sinko, nije ono zec, nego je ono azdaja. Toliki svet pomori i zatomi." Cujuci to carev sin, malo se zabrine, pa rece babi: "Sta cemo sad? tu su valja da i moja dva brata propala." Baba mu odgovori: "Jesu bogme ali nije fajde, nego sinko idi kuci, dok nisi i ti za njima." Onda joj on rece: "Bako, znas li sta je? Ja znam da si i ti rada da se oprostis te napasti." A baba mu se utece u rec: "O moj sinko, kako ne bih! I mene je tako uhvatila, ali sad se nema kud." Onda on nastavi: "\Slusaj dobro sto cu ti kazati. Kad dodje azdaja, pitaj je kuda ide i gde je njezina snaga, pa sve ljubi ono mesto gde ti kaze da joj je snaga, kao od miline, dokle je iskusas, pa ces mi posle kazati kad dodjem." Posle carev sin otide u dvor, a baba ostane u rekavici. Kad dodje azdaja, stane je baba pitati: "Ta gde si za Boga? Kuda tako daleko ides? Nikad ne ces da mi kazes kuda ides." A azdaja joj odgovori: "E moja bako, daleko ja idem." Onda joj se baba stane umiljavati: "A za sto tako daleko ides? Kazi mi gde je tvoja snaga. Ja da znam gde je tvoja snaga, ja ne znam sta bih radila od miline, sve bih ono mesto ljubila." Na to se azdaja nasmeje, pa joj rece: "Onde je moja snaga u onom ognjistu." Onda baba pritisne grliti i ljubiti ognjiste, a azdaja kad to vidi, udari u smeh da joj rece: "Luda zeno! nije tu moja snaga. Moja je snaga u onom drvetu pred kucom." Onda baba opet pritisne grliti i ljubiti drvo, a azdaja opet u smeh pa joj rece: "Prodji se luda zeno, nije tu moja snaga." Onda baba zapita: "Da gde je?" A azdaja stane kazivati: "Moja je snaga daleko, ne mozes ti tamo otici. Cak u drugome carstvu kod careva grada ima jedno jezero, u onom jezeru ima jedna azdaja, a u azdaji vepar, a u vepru zec, a u zecu golub, a u golubu vrabac, u onome je vrapcu moja snaga." Baba kad to cuje, rece azdaji: "To je bogme daleko, to ja ne mogu ljubiti." Sutradan kad azdaja otide iz rekavice, carev sin dodje k babi, pa mu baba kaze sve sto je cula od azdaje. Onda on otide kuci, pa se prerusi: obuce pastirske haljine i uzme pastirski stap u ruke, te se nacini pastir pa podje u svet. Iduci tako od sela do sela i od grada do grada najposle dodje u drugo carstvo i u carev grad, pod kojim je u jezeru bila azdaja. Dosavsi u onaj grad stane raspitivati kome treba pastir. Gradjani mu kazu da treba caru. Onda on upravo k caru. Posto ga prijave, pusti ga car preda se, pa ga zapita: "Hoces li cuvati ovce?" A on odgovori: "Hocu, svetla kruno!" Onda ga car primi i stane ga svetovati i uciti: "Ima ovde jedno jezero, i dokraj jezera vrlo lepa pasa, pa kako izjavis ovce, one odmah idu onamo te se razvale oko jezera, ali koji god coban tamo otide, onaj se vise ne vraca natrag za to, sinko, kazem ti, ne daj ovcama na volju kud one hoce nego drzi kuda ti hoces." Carev sin zahvali caru, pa se opravi i izjavi ovce, i uzme sa sobom jos dva hrta sto mogu zeca u polju stici, i jednoga sokola sto moze svaku ticu uhvatiti, i ponese gajde. Kako on izjavi ovce, odmah ih pusti k jezeru, a ovce kako dodju na jezero, odmah se razvale oko jezera, a carev sin metne sokola na jednu kladu a hrte i gajde pod kladu, pa zasuce gace i rukave te zagazi u jezero pa stane vikati: "O azdajo, o azdajo! ta izidji mi danas na mejdan da se ogledamo, ako zena nisi." Azdaja se odzove: "\Sad cu, carev sine, sad." Malo cas, eto ti azdaje, velika je, strasna je, gadna je! Kako azdaja izidje, uhvati se s njim popojaske, pa se ponesi letni dan do podne. A kad podne prigreje, onda rece azdaja: "Ta pusti me, carev sine, da zamocim svoju pustu glavu u jezero, pa da te bacim u nebeske visine." A carev joj sin odgovori: "Bre azdajo, ne kopaj trica; da je meni careva devojka da me poljubi u celo, jos bih te vise bacio." Azdaja se na to odmah otpusti od njega i otide u jezero. Kad bude pred vece, on se lepo umije i opravi, sokola mete na rame a hrte uza se i gajde pod pazuho pa krene ovce i podje u grad svirajuci gajde. Kad dodje u grad, sav se grad slegne kao na cudo gde on dodje a pre nijedan coban nije mogao doci s onoga jezera. Sutradan carev sin opravi se opet, i podje s ovcama upravo k jezeru. A car poslje za njim dva konjanika da idu kradom da vide sta on radi, te se oni popnu na jednu visoku planinu otkuda ce dobro videti. A coban kako dodje, metne hrte i gajde pod kladu onu, a sokola na nju, pa zasuce gace i rukave te zagazi u jezero pa povice: "O azdajo, o azdajo! izidji mi ka mejdan da se jos ogledamo, ako zena nisi." Azdaja mu se odzove: "\Sad cu, carev sine, sad." Malo cas, eto ti azdaje, velika je, strasna je, gadna je! pa se uhvate popojaske te se ponesi letni dan do podne. A kad podne prigreje, onda rece azdaja: "Ta pusti me, carev sine, da zamocim svoju pustu glavu u jezero, pa da te bacim u nebeske visine." A carev joj sin odgovori: "Bre azdajo, ne kopaj trica; da je meni careva devojka da me poljubi u celo, jos bih te vise bacio." Azdaja se na to odmah otpusti od njega i otide u jezero. Kad bude pred noc, carev sin: krene ovce kao i pre, pa kuci svirajuci u gajde. Kad udje u grad, sav se grad uskoleba i stane se cuditi gde coban dolazi kuci svako vece, sto pre nijedan nije mogao. Ona dva konjanika jos su pre od carevoga sina bila dosla u dvor i pripovedila caru sve po redu sta su culi i videli. Sad kad car vide cobana gde se vrati kuci, odmah dozove k sebi svoju kcer i kaze joj sve sta je i kako je, "nego" veli "\sutra da ides s cobaninom na jezero, da ga poljubis u celo." Ona kad to cuje, brizne plakati i stane se moliti ocu: "Nigde nikoga nemas do mene jedinu pa i za mene ne maris da poginem." Tada je otac uzme sloboditi i hrabriti: "Ne boj se, kceri moja, vidis, mi promenismo tolike cobane, pa koji god izidje na jezero, ni jedan se ne vrati, a on evo dva dana kako se s azdajom bori, pa mu nista ne naudi. Ja se uzdam u Boga da on moze tu azdaju svladati, samo idi sutra s njime, eda bi nas oprostio te napasti sto toliki svet pomori." Kad ujutru beo dan osvanu, dan osvanu i sunce ogranu, usta coban, usta i devojka, pa se stase opremati na jezero. Cobanin je veseo, veseliji nego igda, a devojka careva tuzna, suze proliva, pa je coban tesi: "Gospodjo seko, ja te molim nemoj plakati, samo ucini sto recem, kad bude vreme, ti pritrci i mene poljubi pa se ne boj." Kad podjose i kretose ovce, coban putem jednako veseo, svira u gajde veselo, a devojka ide pokraj njega pa jednako place, a on kasto pusti dulac pa se okrene njojzi: "Ne placi zlato, ne boj se nista." Kad dodju na jezero, ovce se odmah razvale oko jezera, a carev sin metne sokola na kladu a hrte i gajde poda nju, pa zasuce gace i rukave pa zagazi u vodu i povice: "O azdajo, o azdajo! izidji mi na mejdan da se jos ogledamo, ako zena nisi." Azdaja se odzove: "\Sad cu, carev sine, sad." Malo cas, eto ti azdaje, velika je, strasna je, gadna je! Kako izidje, uhvate se popojaske pa se ponesi letni dan do podne. A kad podne prigreje, tada besedi azdaja: "Ta pusti me carev sine da zamocim svoju pustu glavu u jezero, pa da te bacim u nebeske visine." A carev joj sin odgovori: "Bre azdajo, ne kopaj trica; da je meni careva devojka da me poljubi u celo, jos bih te vise bacio." Kako on to rece, a careva devojka pritrci i poljubi ga u obraz, u oko i u celo. Onda on mahne azdajom i baci je u nebeske visine, te azdaja kad padne na zemlju sva se na komade razbije, a kako se ona na komade razbije, skoci iz nje divlji vepar, pa nagne begati, a carev sin vikne na cobanske pse: "Drzi! ne daj!" a psi skoce te za njim, pa ga stignu, i odmah ga rastrgnu, ali iz vepra skoci zec, pa nagne preko polja, a carev sin pusti hrte: "Drzi! ne daj!" a hrti za zecom te ga uhvate i odmah rastrgnu, ali iz zeca poleti golub, a carev sin pusti sokola te soko uhvati goluba i donese carevome sinu u ruke. Carev sin uzme goluba te ga raspori, a to u golubu vrabac, a on drz vrapca. Kad uhvati vrapca, rece mu: "\Sad da mi kazes gde su moja braca." A vrabac mu odgovori: "Hocu, samo mi nemoj nista uciniti. Odmah iza grada tvojega oca ima jedna rekavica, i u onoj rekavici imaju tri sibljike; podseci one tri sibljike, pa udri njima po korenu;odmah ce se otvoriti gvozdena vrata od velikoga podruma, u onome podrumu ima toliko ljudi i starih i mladih, i bogatih i siromaha, i malih i velikih, i zena i devojaka, da mozes naseliti citavo carstvo; onde su i tvoja braca." Kad vrabac to sve iskaze, carev ga sin odmah za vrat te udavi. Car glavom bijase izisao i popeo se na onu planinu od kuda su oni konjanici gledali cobana, te i on gledao sve sto je bilo. Posto coban tako dodje glave azdaji, pocne se i suton hvatati, i on se lepo umije, uzme sokola na rame a hrte uza se, a gajde pod pazuho, pa svirajuci krene ovce i podje dvoru carevu, a devojka pored njega jos u strahu. Kad dodje u grad, sav se grad slegne kao na cudo. Car koji je sve njegovo junastvo gledao s planine, dozove ga preda se pa mu da svoju kcer, te s mesta u crkvu pa ih vencaju i ucine veselje za nedelju dana. Po tom se carev sin kaze ko je on i od kud je, a car se onda i sav grad jos vecma obraduje, pa posto carev sin navali da ide svojoj kuci, car mu da mnoge pratioce i opravi ga na put. Kad budu kod one rekavice, carev sin zaustavi sve pratioce pa udje unutra te podsece one tri sibljike, i udari njima po korenu, a gvozdena se vrata odmah otvore, kad tamo, a to u podrumu svet Bozij. Onda carev sin zapovedi da svi izlaze jedan po jedan i da idu kud je kome drago, a on stane na vrata. Izlazeci tako jedan za drugim, eto ta i brace njegove; on se s njima zagrli i izljubi. Kad vec sav narod izidje, zahvale mu sto ih je popustao i izbavio i otidu svaki svojoj kuci. A on sa svojom bracom i mladom otide kuci svome ocu, i onde je ziveo i carovao do svoga veka.