Napomena: U Becu 1853., Vuk Stefanovic Karadzic

U jednoga kralja bila dva sina, jedan bjese lukav i nepravedan, a drugi dobar i pravedan. Posto im otac umre, rece nepravedni pravednome: "Hajde od mene, ne cemo vise zajedno zivljeti, i evo ti trista cekina i jedan konj, to ta je dio od svega sto nam je od oca ostalo, vise ti nema nista." On uzme trista cekina i konja, pa podje govoreci: "Hvala Bogu! koliko me dopade od cijeloga kraljevstva!" Poslije nekoliko vremena sretose se ova dva brata u putu jasuci oba na konjma. Pravedni nazva nepravednome: "Pomozi ti Bog, brate!" A onaj mu odgovori: "Jaoh ti Bog dao! Sto vazda Boga spominjes? Sad je bolja krivda nego li pravda." Tada mu rece dobri: "Hajde da se okladimo da nije bolja krivda od pravde." I tako se okladise u stotinu zlatnijeh cekina, i rekose koga najprije sretu da im o tome sudi. Iduci malo naprijeda sretose na konju djavola, koji se bjese pretvorio u kaludjera, pa ga zapitase da im kaze ali je bolja pravda ali krivda. Djavo rece: "Krivda", i tako dobri izgubi stotinu cekiva. Ali se opet oklade u drugu stotinu, pak i u trecu, i po osudi djavola koji se razlicno pretvarao i pred njih izlazio, izgubi dobri sve tri stotine cekina, pak po tom i konja. Onda rece: "Hvala Bogu! vec nemam cekina, ali imam svoje oci, okladicu se jos jednom i u njih." Tako se okladi u svoje oci da je bolja pravda nego li krivda. Tadar njegov brat i ne trazeci drugoga suda izvadi noz pak mu izvadi oba oka i rece mu: "\Sad neka ti pomoze pravda kad si bez oci." On zalostan zahvali Boga, i rece: "Ja nemam oci za pravdu Boga, nego te molim, brate moj, da mi dades vode u kakav sud da kvasim usta i da umivam rane, i da me izvedes i ostavis pod jelom vise izvora." Brat ga poslusa i dade mu u sudu vode, i izvede ga i ostavi pod jelom vise vrela. Ondje on jadan stojeci cu u neko doba noci dje dodjose vile na izvor, i kupajuci se poce jedna drugima govoriti: "\Znate li, druge, da se ogubala u kralja djevojka; kralj je sazvao sve ljekare, ali je niko ne moze izlijeciti. Ali da zna pak da sad uzme ove vode iza nas i da je njome okuplje, u dan i noc ostala bi zdrava, a tako i da je ko gluh, slijep, hrom, iscijelio bi se od ove vode." U tom zapjevase kokoti, i vile podjose. Onda nevoljnik ispod jele dobata na nogama i rukama do vode, pak najprije umije oci i odmah progleda; po tom zahvati u sud vode i podje hitro u onoga kralja sto mu bjese scer gubava, pak rece: "Dosao sam da izlijecim kraljevu scer, ako me pusti, u dan i noc bice zdrava." Kad kralj razumije, pusti ga u kamaru ka djevojci, a on naredi te je okuplju onom vodom. Kad prodje dan i noc, djevojka ostade cista i zdrava od gube. Kralj se veoma obraduje, i dade mu pola kraljevstva i scer za zenu, i tako on postane kraljev zet i prvi do kralja. To se odmah razglasi po svemu onome kraljevstvu, te dodje u usi i bratu njegovu, koji govorase da je bolja krivda nego pravda. On pomisli da je onaj nasao pod jelom srecu, pa podje i sam da je trazi: najprije uze u sud vode, i otide pod jelu, pak izvadi nozem svoje oci. Kad bi u neko doba noci, dodjose vile da se kuplju, i stadose govoriti kako se izlijeci kraljeva sci, "valja da nas je" rekose, "neko slusao kad smo govorile da bi se ovom vodom iza nas izlijecila. Moze biti da nas i sad ko slusa, podjimo vidjeti. "Kad one podjose i pod jelu dodjose, nadjose onoga koji bjese dosao traziti srecu i govorase da je bolja krivda od pravde, te ga scepase za cetvrti pa ga rastrgose. I tako mu prokletniku pomoze krivda.