Napomena: U Becu 1853., Vuk Stefanovic Karadzic

Bila je nekaka djevojka koja nije rodjena od oca i majke, nego je nacinile vile od snijega izvadjena iz jame bezdanje prema suncu Ilijnskome, vjetar je ozivio, rosa je podojila, a gora liscem obukla i livada cvijecem nakitila i naresila. Ona je bila bjelja od snijega, rumenija od ruzice, sjajnija od sunca, da se take na svijetu radjalo nije niti ce se radjati. Ona pusti glas po svijetu da ce u taj i u taj dan na tome i na tome mjestu biti trkija, pa koji je mladic na konju pretece da ce biti njegova. Ovo se u malo dana razglasi po svemu svijetu, te se prosaca skupi hiljade na konjma da ne znas koji je od kojega bolji. I sam carev sin dodje na trkiju. Djevojka stane na biljegu i svi prosioci narede se na konjma a ona izmedju njih bez konja, nego na svojijem nogama, pa im onda rece: "Ja sam onamo postavila zlatnu jabuku, koji najpridje do nje dodje i uzme je, ja cu biti njegova, a ako ja prva k njoj dodjem i uzmem je pridje vas, znadite da cete vi svi mrtvi na ono mjesto ostati, nego pazite dobro sto cinite." Konjanici svi se pogledaju i svaki se u sebe uzdase da ce zadobiti djevojku, pa rekose izmedju sebe: "\Znamo odista da ne ce ona ni jednome od nas na nogama odbjeci, nego neko od nas, a ko, togaj ce Bog i sreca danas pomoci." Te tako kad djevojka rukom o ruku pljasnu, svi potekose u jedan trem. Kad je bilo na po puta, bogme djevojka odvojila bjese, jer pusti nekaka mala krila ispod pazuha. U to ukori jedan drugoga, te priosinuse i obodose konje, i pristigose djevojku. Kad ona vidje, izvadi jednu dlaku iz glave, te baci i oni isti cas uzraste strasna gora da ne znadose prosci dje ce vi kuda ce, no tamo amo te za njom, a ona opet daleko im odvojila, a oni obodi konje i opet je stigose. A kad djevojka vidje zlu i goru, pusti jednu suzu, dok buknuse strasne rijeke, te se za malo svi ne potopise, za djevojkom niko vise ne pristajase do samoga careva sina, te on plij na konju te za njom, ali posto vidje da mu je djevojka odmakla, zakle je tri puta imenom Bozjim da stane i ona stade na onome mjestu na kojemu se nadje; onda je on uhvati, te za se na konja vrze, i prepliva na suho, pa se uputi jednom planinom doma, ali kad dodje u najvisociju planinu, obazre se, kad li mu djevojke nema.