Napomena: U Becu 1853., Vuk Stefanovic Karadzic

Bijase jedan ribar, koji jednom za tri dana zasobice nista drugo ne mogase uhvatiti u mrezu nego samo po jednu jegulju. Uhvativsi treci dan trecu jegulju, naijedi se i rece: "Vrag uzeo i ovako ribanje, kad se nista drugo ne uhvati nego po jedna jegulja." U to jedna od one tri jegulje progovori i rece mu: "Nemoj tako, jadan coece, proklinjati; ti ne znas sta si uhvatio; ti si uhvatio za se veliku srecu, nego zakolji jednu od nas tri i prekini na cetvero, pa jedan komad daj zeni da izije, drugi kucki, treci kobili, a cetvrti usadi vise kuce: ondar ce ti roditi zena dva blizanca sina, kucka okotiti dva psa, kobila ozdrijebiti dva ata, a vise kuce izniknuce ti dvije sablje zlatne." Poslusa ribar jegulju i ucini sve kako mu je ona rekla, i sve mu se ovo dogodi prve godine: rodi mu zena dva blizanca, kucka dva hrta, kobila dva ata, a vise kuce mu izniknu dvije sablje. Kad mu sinovi prispiju u neka doba godina, jedan od njih dva rece ocu: "Tata! vidim da si ti coek siromah i da nas ne mozes hraniti, nego ja cu uzeti jednoga konja, jednoga psa i jednu sablju pa odoh po svijetu: mlad sam, zelen sam, pa dje mi glava tu mi hrana." Rekavsi ovo ocu obrne se k bratu govoreci: "Brate s Bogom! ja podjoh glavom po svijetu, cuvaj kucu i radi o koristi, oca postuj; i evo ti ova bocica punana vode, drzi je pri sebi, a kad vidis da ti se voda u njoj zamuti. znadi ondar da sam ti poginuo." Ovo izrece te otlen svoj put. Hodajuci po svijetu dodje u nekakav veliki grad i setajuci krozanj upazi ga careva scer, i unj se smrtno zaljubi i rece ocu caru da ga zove u kucu, te je on poslusa. Kada ovi mladic uljeze u carski dvor, i djevojka kade ga dobro sagleda i upazi sablju, psa i konja da je sve mimo i sta na svjetu lijepo, jos se vecma zaljubi i ocu rece: "Tata! ja hocu vjencati ovoga mladica." Na ovo car pristane, a ni mladicu ne bi zao, te stvar pogodjena: vjencaju se po zakonu. Jedno vece stojeci on sa zenom svojom na prozoru, ugleda ne daleko od kuce nekaku veliku goru dje sva u velikome plamenu plamti, pa upita zenu sta je ono, a ona mu odgovori: "Ne pitaj me, gospodaru! ono je cudovita gora, sto preko dan sijeva a po noci gori, i kogodj k njoj podje da vidi sto je, ostane u oni trem mutav i na ono mjesto udurecen." On nje ne slusajuci uzjase na svoga konja, pripase svoju sablju i povede svoga psa, te put ove gore. Kad dodje u goru, upazi jednu babu dje sjedi na jednom kamenu stancu, i drzi u jednoj ruci stap, a u drugoj nekakvu travu. Tek sto babu vidi, upita je sto je ova gora ovaka, a ona mu rece da pristupi naprijed pak ce znati. On pristupi i baba ga uvede u nekaku avliju ogradjenu kostima junackijem, a po avliji toliki ljudi mutavi i udureceni stoje. Tek posto u ovu avliju uljeze, ostade i on i konj mu i pas mutav i okameni se na onome mjestu dje se nasao. U ta isti trem zamuti se bratu mu bocica vode, te on javi ocu i majci da je njegov brat a njihov sin mrtav, i da ga ide traziti; te on od mjesta do mjesta, od grada do grada, dok nanese ga sreca u onaj isti grad i pred carev dvor. Kada ga car ugleda, uhvati mustuluk sceri govoreci joj: "Evo ti muza!" Ona istrci, i videci djevera koji bijase isto kao brat, kao da si jabuku razrezao po napoli, a videci istoga konja, istoga psa, istu sablju, pritrce oboje i car i scer k njemu i pocnu ga ljubiti i u kucu voditi misleci car da mu je zet a scer mu da joj je muz. Ovi djetic zacudi se ovoj njihovoj ljubavi, dosjeti se da su ga uzeli na mjesto brata, te se i on stane pokazivati kao da je njezin muz i carev zet. Kad je bilo k veceru, podju lijegati, i zena ga kao muza zovne snjome da leze, no on tek sto leze, izvadi sablju i stavi je izmedju sebe i nje. Ona mu se zacudi sta mu je, a on joj rece da mu se razbio san, pak se digne, stane na prozor, pa onu cudesnu goru kad vidi, upita je: "Ma zeno moja! kazi mi sto ona gora gori." Ona mu odgovori: "\Za Boga, da li ti nijesam jos onu vecer kazala kakva je gora." "Kako kakva je?" upita je on opet, a ona mu odgovori: "Da kogodj onamo podje, ostane mutav i udurecen, pak sam se bila prepala da nijesi pocem onamo posao." Cuvsi on to, dosjeti se jadu, te jedva doceka doklen mu dan dodje. Kad svanu, on uzjase na svoga konja, pripase sablju i povede psa pa se uputi k onoj gori, te kad opazi onu babu, izvadi sablju i nasrne s konjem, a nadrska psa, ne govoreci ni rijeci. Baba se prepane i povice da je ne posijece. "Brata mi na dvor!" povice on. Onda mu baba dovede brata i povrati mu govor i dusu. Kad se braca vidjese i za zdravlje raspitase, krenu put doma. U putu rece brat koji bijase udurecen: "Ah brate za Boga, daj da se povratimo i da izbavimo one ljude koji su zatravljeni kao sto sam i ja bio." Te tako i urade: povrate se i uhvate babu, te joj otmu onu travu i pocnu mazati one ljude dok svi govoriti i micati se pocese. Kad tako svi koji su ondje zatravljeni bili ozive, ubiju onu babu, te ova dva brata k carevoj kuci a ostali svaki svojoj; i laz cuo, laz kazao, i Bog mi te veselio!