Napomena: U Becu 1853., Vuk Stefanovic Karadzic

Bio je jedan coek, mnogo siromah i punan djece tako da ih nikako hraniti nije mogao, i vise puta se kanio da ih jedno jutro pobije da ne gleda jada dje mu od gladi umiru, ali mu zena branjase. Jednu noc dodje mu u snu jedno dijete i rece mu: "Coece! vidim da si sumao dusu da izgubis i da pokoljes onu jadnu svoju djecicu, a znam da ti je nevolja, nego ces ujutru naci pod svojom uzglavnicom jedno ogledalo, jedan faculet crljen, i jednu vezenu maramu, to sve troje uzmi kridimice i ne kazuj nikome pa hajde u tu i u tu goru, u njoj ces naci jednu rijeku, pa hajde uza nju dok joj dodjes na izvor, ondje ces naci jednu djevojku sjajnu kako sunce, prosutijeh kosa niz pleci i golu kao od majke rodjenu, i cuvaj se da te ljuta zmija ne uvije, nemoj rijeci progovoriti, jer ako progovoris zatravice te i pretvorice te u ribu ili u sto drugo pak ce te izjesti; a ako rece da je pobistes po glavi, obisti je, pa prebirajuci njezine kose gledaj naci ces jednu dlaku crljenu kao krv, istrgni je i bjezi natrag, pa ako se ona dosjeti i za tobom pocne trcati, baci joj najpridje vezenu maramu, pa faculet, pa najposlije ogledalo, onda ce se ona zabaviti, a ti onu dlaku prodaj kakvu bogatu coeku; nego nemoj da te prevare, jer ova dlaka nebrojeno blago valja; te ces se tako obogatiti i svoju djecu prehraniti." Kad se ovi siromah probudi nadje sve pod uzglavnicom kao sto mu je dijete na snu reklo pa onda put one gore, kad u njoj nadje rijeku, on pokraj nje hajde, hajde, dok dodje na izvor. Obazrevsi se da vidi dje je djevojka ugleda je nad jezerom dje zrake suncane u iglu udijeva, te po djerdjevu veze na postavu kojemu su zice od junackijeh percina. Teke vidje, pokloni joj se, a ona ustade na noge i upita ga: "Otkuda si neznani junace?" A on muc'! Ona ga opet zapita: "Koji si? sto si dosao?" i mnogo drugo kojesta, a on muci kao kamen, rukama pokazujuci kao da je nijem i da iste pomoci. Onda mu ona rece da sjede njojzi na skut, a on jedva doceka i sjede, a ona mu podvrze glavu da je pobiste. On premecuci dlake po glavi kao da je biste, jedva nadje ovu dlaku crljenu, pa je odvoji od druge kose, izguli je. djipi joj sa skuta pa bjezi natrag sto bolje moze. Ona se dosjeti pa sustopice trkom za njim. A on obazrevsi se kad vidi da ce ga stici, baci na put maramu vezenu kako mu je receno, a ona kad vidje maramu, saze se i poce da je pregleda tamo amo cudeci se onome vezu dok on podobro odmace. A djevojka stavi maramu u njedra, te opet za njim. On kad vide da ce ga stignuti, baci crljeni faculet, a ona se opet zabavi cudeci se i zagledajuci, dok oni jadni coek opet podobro odmace, a djevojka se razljuti te baci na put i maramu i faculet, te trcke u poceru za njim. Opet on kad vidje da ce ga stici, baci ogledalo. Djevojka kad nabasa na ogledalo kojega jos nigda nije vidjela, digne ga pa posto sebe u njemu vidje, ne znajuci da je ovo ona nego misleci da je nekaka druga nalik na nju zablenu se u ogledalo, te coek odmakne daleko da ga vec nije mogla stici. A ona kad vidje da ga stici ne moze, vrati se natrag, a oni coek svojoj kuci zdravo i veselo. Dosavsi doma pokaze zeni onu dlaku i pripovjedi sve sta mu se prikojasilo, a ona mu se pocne rugati i smijati, ali on nju ne slusajuci podje u nekakav grad da proda onu dlaku. Skupi se oko njega svakojijeh ljudi i trgovaca: neko daje cekin, neko dva, te sve vise, sve vise, dok dodju do stotine zlatnijeh cekina, u tome za ovu dlaku cuje i car te dozove ovoga coeka i rece mu da ce mu dati za nju hiljadu cekina, i on mu je proda. Kad sta je ta dlaka? Car je rascijepi uzduz s vrha do dna, i u njoj nadje zapisano mnogo znatnijeh stvari kad se sta dogadjalo u stara vremena od postanja svijeta. Tako oni coek obogati i prozivlje sa svojom zenom i djecom. A ono dijete sto je na snu dolazilo, bio je andio poslan od Gospoda Boga koji je htio da potpomoze ovoga jadnoga coeka, i da se otkriju tajne koje nijesu bile javne do onda.