Napomena: U Becu 1853., Vuk Stefanovic Karadzic

Bio nekakav coek vrlo bogat i imao zlu i preopaku zenu s kojom se drugi put vjencao, a imao je od prve zene samo jednu scer blagu kao andio, dobru kao kruh, da joj u onome mjestu nije druge bilo, a pri tom bijase i lijepa kao vila od gore, visoka kao jela, a tanka kao sibika, a rumena kao jabuka i u licu bijela kao gorski lijer. Ali vrag koji vazda o zlu nastoji, potakne ovu macehu da nije mogla svoju pastorku koliko krv na ocima vidjeti, i mnogo bi je puta scela ubiti ili dje obestrviti da je od svoga muza smjela. Jednom dodje zapovijest od cara da svaki ko pusku nosi ide na vojsku, te podje i ovi coek, i kad je htio krenuti dozove svoju zenu i zakune je svakijem kletvama da mu cuva scer da joj se ne bi sto dogodilo doklen se on s vojske vrati; i ona mu se kucka zakune i obeca da ce je ljubiti i cuvati kao svoje dva oka u glavi. Kad muz njezin otide, ona ti bogme u ta isti cas dozove sluge i naredi im da sjutra zorom odvedu ovu sirotu djevojku kao u prosetnju u jednu obliznju goru, i kad je u goru uvedu, da je zavedu stramputicama i zbande od puta neka je ubiju i njezine dvije ruke osjecene do iza saka i srce da joj donesu, a ako ovo ne donesu, rece im i zaprijeti da ce ona to od njih mjesto pastorke uraditi. Ujutro u prosvitanje ustanu sluge i priprave se na put, i otidu te probude djevojku kazujuci joj da im je gospodja njezina maceha naredila da je vode u prosetnju, na koje ona sirota ne znajuci sta joj se pripravlja dobrovoljno pristane i snjima se uputi. Kad dodju u nekaku gustu sumu zavedu je kako im je ona bezdusnica naredila, svezu je za jedno drvo i hocahu je ubiti, ali je stade piska i videci da je prevarena pocne moliti, plakati i zaklinjati da je ne ubiju, ali kad joj oni kazase kako im je zapovjedila gospodja i da drukcije ne smiju vako da obadva glavom plate, onda im ona opet rece: "Ah nemojte me ubiti, a proste vam moje ruke, evo ih posijecite, a i srce bih vam svoje dala kad bih znala da bih bez njega mogla zivljeti." Razali se slugama te joj samo ruke osjekose a za srce dogovorise se da odgovore gospodji da su ga putem izgubili, i tako se natrag vrate a nju nesretnjicu onako ostave samu u pustinji bez ruka i bez i cesove pomoci. Kad doma dodju, jave gospodji kao sto su se dogovorili i ona ih obdari. Ali Bog kao Bog hvala njemu i slava! u oni cas u koji su njojzi ruke osjecene, ucini te ocu njezinu dodje u snu nekakav coek i rece mu: "Vrati se doma ovaj cas, jer je tvoja scer zivot izgubila po zapovijesti tvoje bezbozne zene, nego trazi u vojsci crna konja bez biljega, bijelu bedeviju bez biljega, ata vrana prijed nejahana i zdrebnu kobilu, i od svakoga uzmi po tri dlake repne, izgori na oganj, pa onijem prahom pospi rane svojoj sceri, te ce odmah biti kao sto je prijed bila." Kad se probudi nesretnji otac, vas zabunjen nadje sve kako je snio i trci trkom doma. Kad doma upita zenu za scer, ona mu odgovori da je negdje odbjegla i da ne zna dje je, no on skoci na nju i na sluge govoreci ako mu ne kazu dje mu je scer da ce ih sve sabljom iskomadati. Zena asa te asa, a sluge bogme prepanu se i sve jedno po jedno kazu sto je i kako je bilo, te on zapuci pred sobom dvije svoje sluge s golom sabljom u ruci, a oni pred njim kazujuci mu put dodju u onu goru, kad li nadju djevojku vise mrtvu nego zivu, nesto od muke bez ruka, nesto od gladi i samotinje a nesto od straha. Posto je otac vidje zaplaka se pa pade nad njom, i videci je bez ruka posu je onijem prahom od repova konjskijeh, te ona ozivlje u oni cas i druge joj ruke iznikose ne od mesa, nego od suhoga zlata. Tada on svoju zlatnoruku scer odvede doma, a zenu priveze konjma za repove i naredi svojijem slugama te je tako odvuku do onoga mjesta dje su mu sceri ruke osjekli i ondje je konji raskinu, te pasju dusu ispusti.